Od vremena rimskoga osvajanja Istre g. 177. pr. Krista i gradnje antičke Pule s palačama, Arenom, hramovima i kazalištima te sve do 13. stoljeća grad je napredovao. Od 13. do 18. stoljeća zbog ratova, pljački i epidemija sve je stagniralo i propadalo te postalo ruševno i jadno s malo stanovništva. Uspon je grad započeo od g. 1850. donošenjem »Naredbe broj 14«, kojom je Austro-Ugarska započela gradnju svoje glavne ratne luke s tada najvećim brodogradilištem u Europi. S prisutnošću brojnoga mornaričkoga kadra, časnika i mornara s njihovim obiteljima nastala je potreba za izgradnjom posebne crkve, koja će zadovoljiti vjerničke potrebe tih ljudi u bogoslužju, vjenčanjima, pogrebima, vjerskim, državnim i vojnim svečanostima.
Na 25. obljetnicu pobjede kod Visa 28. lipnja 1891. car Franjo Josip I. položio je temeljni kamen na brježuljku sv. Polikarpa za Mornaričku crkvu ili crkvu Gospe od Mora. Ona je izgrađena na poticaj i dijelom sredstvima visokoga vojnoga časnika admirala Maximiliana Daublebskyja von Sternecka, koji je smatrao da bi crkva trebala biti samo u nadležnosti Mornarice bez utjecaja porečkoga biskupa. Gradili su je prema projektu Friedricha von Schmidta te s njegovim izvođačima Victorom Lunzom i Nataleom Tommasijem. Trobrodnu građevinu od 30,50 x 19,20 m, s visinom broda od 16 m i zvonikom od 28 m otvorio je i posvetio biskup Ivan Flapp 2. prosinca 1898. u spomen na 50. obljetnicu vladanja cara Franje Josipa I. Car je sa suprugom caricom Sissy (Elizabeta Amalia Eugenia) prisustvovao otvorenju. Crkva s transeptom koji presijeca brodove i stvara tlocrt latinskoga križa te polukružnom suženom apsidom izrađena je od bijeloga brijunskoga i crvenoga oprtaljsko-brtoniškoga kamena u mješavini neobizantizma i neoromanizma. Graditelje je nadahnula porečka bazilika, crkva sv. Marka u Veneciji i katedrala sv. Jakova u Šibeniku.
