BISER ŽRNOVA Crkva čiji je zvonik gradio »katedralni majstor«

Otok Korčula (53), župna crkva sv. Martina u Žrnovu

Snimio: Z. Galić | Župna crkva sv. Martina u Žrnovu

U starim naseljima Korčule kršćanstvo je prisutno od prvih stoljeća, a organizirane župne zajednice pojavljuju se od vremena uspostave biskupije g. 1300. Žrnovo je jedno od takvih naselja koje se smjestilo na raskrižju svih antičkih otočnih putova. U pisanim dokumentima ima prvi spomen g. 1307. Prva župna crkva sv. Vida izgrađena je u 13. st. (dokument mljetskoga samostana napisan između g. 1222. i 1228.), a nalazi se na groblju i ilirskom odnosno starohrvatskom lokalitetu. Kako se nalazi na skučenom prostoru, nije bila pogodna za proširenje te je 3. lipnja 1329. izgrađena nova župna crkva sv. Martina na uzvisini Mratinovo.

Prvotna je crkva bila mala te je proširena bočnim lađama u 16. st., a uređena g. 1619. i 1678., kada je dobila današnji oblik za vrijeme biskupa Španića. Sljedeće proširenje bilo je g. 1911. s posvećenjem od 26. svibnja 1913. (zapisi iznad glavnih vrata). Obnovljena je i nedavno. Crkva ima tri lađe, svetište, pet oltara i zvonik iz g. 1446. s četiri zvona i satom. Zvonik je djelo Jakova Correra koji je radio na korčulanskoj i šibenskoj katedrali. Lađe su odijeljene masivnim stupovima i lukovima. Ispred portala je g. 2006. postavljen spomenik sv. Ivanu Pavlu II.

Sve crkve Žrnova i otoka stradale su g. 1571. u pohodu alžirskoga potkralja Uluz-Alije, o čemu govore izvješća biskupskih vizitatora Valiera g. 1579. i Dieda g. 1619. Teodor Diedo je na poticaj zadarskoga nadbiskupa Oktavijana Garzadora g. 1625. odijelio župu Pupnat od žrnovske jurisdikcije. Prvi zapisani župnik u Žrnovu je Fran Goriglavić g. 1579., a matične se knjige vode od g. 1635. za krštene, od 1697. za vjenčane i od 1707. za umrle. Blagdanske su župne mise na blagdane sv. Martina i sv. Vida, na Dušni dan i u Velikom tjednu. Mise su nedjeljom u 8 i 10.30, a radnim danima u 18.30. Ostale crkve u župi su sv. Mihovila (g. 1329.), Male Gospe (g. 1458.), sv. Eustahija (g. 1570.), sv. Roka (g. 1874.), sv. Antuna Padovanskoga (g. 1897.), sv. Filipa i Jakova (g. 1515.) i sv. Ilije na Humu.

IZVORGlas Koncila br. 23/2021.
Prethodni članakOBITELJ I MEDIJI Sveti Josip – uzor svim modernim otčevima
Sljedeći članakGlas Koncila br. 24/2021.