Područje župe sv. Josipa u Puli nalazi se između staroga dijela grada i župe sv. Pavla. U središtu župe moderno je oblikovana župna crkva sv. Josipa, koja je izgrađena prema nacrtu arhitekta Eligija Legovića. Priprave za početak gradnje crkve započele su u siječnju 2001. Građena je od 3. rujna 2003., s blagoslovom gradilišta i temeljnoga kamena 21. rujna iste godine, do posvećenja 2004. godine. Sv. Ivan Pavao II. blagoslovio je temeljni kamen 8. lipnja 2003. tijekom trećega apostolskoga pohoda Hrvatskoj. Porečko-pulski biskup Ivan Milovan posvetio je 14. studenoga 2004. crkvu i ugradio u oltar relikvije sv. Mavra i Eleuterija te bl. Marije Propetoga Isusa Petković. Iste je godine crkva dobila dva reda klupa, a kasnije postaje križnoga puta, orgulje i raspelo s korpusom Krista na začelnom zidu svetišta. U zvoniku su postavljena dva zvona, koja su dar susjedne župe sv. Pavla. Svetište je crkve uzdignuto na tri stube, a u njemu je postavljen mramorni oltarni stol, ambon i svetohranište te ispod raspela kip Blažene Djevice Marije i kip sv. Josipa s odraslim dječakom Isusom. Crkva ispred ulaza ima trijem te mjesto za okupljanje župljana, župni stan i pastoralni dio. Prostor je ograđen i nalazi se između stambenih zgrada. Na području su župe osnovne škole »Vidikovac« i »Monte Zaro«.
Župu sv. Josipa osnovao je 15. lipnja 1942. biskup Raffaelo Radossi. Kao župna crkva služila je adaptirana stara kućica u vlasništvu franjevaca Padovanske provincije, koju su pretvorili u kapelu sa zvonikom na preslicu 21. siječnja 1940. Kapelu su kasnije proširili i povezali sa samostanom, koji su vodili od 1927. Franjevci su nakon osnutka župe nastojali izgraditi jedino svetište sv. Josipa na području biskupije, ali ih je spriječio rat. Nakon rata od 15. rujna 1947. crkva i samostan pripadaju franjevcima Provincije sv. Jeronima iz Zagreba. Mise su nedjeljom u 8, 10 i 18 sati.
