IZ DOBA KAD SU SE SABORSKI ZASTUPNICI UTJECALI MAJCI BOŽJOJ Kako je Marija Bistrica dobila ime

Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke (II)

Snimio: Z. Galić | Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke (II)

Prvi je spomen mjesta Bistrica (ime prema potoku) iz g. 1209. za vrijeme hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II. (+1235.), a tadašnje crkve i župe sv. Petra i Pavla g. 1334. Prvi opis zidane, oslikane i zidom ograđene crkve s grobljem je iz g. 1622. Našašćem kipa Blažene Djevice Marije i njegovim postavljanjem u bistričko svetište g. 1684. uslijedile su brojne obnove i uređenja crkve. Hrvatski sabor se zavjetuje g. 1710. (opasnost od kuge) da će u svetište postaviti oltar izrađen od drva, pozlaćen i oslikan u čast Djevici Mariji. Oltar je bio dovršen do g. 1721., a posvećen i postavljen u novouređenu crkvu koja je bila posvećena Gospi Snježnoj 15. srpnja 1731. Crkvu je posvetio biskup Juraj Branjug (1723. – 1748.), a mjesto se od toga vremena naziva Marija Bistrica. Tada je donesena odluka o hodočašćima vjernika grada Zagreba u drugu nedjelju srpnja (danas se održavaju u drugu nedjelju rujna). Prošle godine održano je 286. zavjetno hodočašće. Župnik Josip Šandor g. 1789. uklonio je drveni oltar i postavio novi koji je izradio kipar Gigl. I taj je zamijenjen obnovom g. 1880. za župnika Žerjavića.
Kip Blažene Djevice Marije s malim Isusom koji je visok 117 cm izrađen je u 15. ili 16. st. Nasmiješena Djevica stoji na ljudskoj glavi (znak njezine bezgrješnosti; lik vjerojatno predstavlja naručioca ili autora), a obučena je u plemićku odoru. Kip je obnovljen i okrunjen krunama (kopije kruna hrvatskih vladara Trpimirovića iz 10. st.) koje je izradio majstor Vlatko Mesić prema nacrtu s. Anđele Široki. To je bilo na proglašenju Majke Božje Bistričke Kraljicom Hrvata 7. srpnja 1935. na euharistiji koja je održana za 250. obljetnicu našašća kipa. Euharistiju su slavili nadbiskup Antun Bauer (+1937.) i bl. Alojzije Stepinac (+1960.). Godine 1958. kip je očišćen i pozlaćen, a ponovno obnovljen za održavanje NEK-a g. 1984.

IZVORGlas Koncila br. 16/2018.
Prethodni članakUDRUGA »DUH« – JOŠ JEDNO OD »LURDSKIH ČUDA« Potpora djeci na životnom putu
Sljedeći članakINTERVJU S AKADEMIKOM BRANKOM KINCLOM KOJI MORALNOST VIDI KAO TEMELJ STVARALAŠTVA Izgradnja poticana profitom dovodi do uništenja prirodnih resursa