Župa sv. Mihaela iz Velike Ludine pripada Ivanićgradskomu dekanatu u Moslavačkom arhiđakonatu Sisačke biskupije. Naselja se na području Moslavine i Čazmanskoga arhiđakonata razvijaju od 14. st., kada se i u popisu Zagrebačke biskupije 1334. spominje župa ispod Košuta-grada u naselju Podgrađe (danas Ruškovica). U današnjem Kompatoru nalazio se franjevački samostan s crkvom Blažene Djevice Marije. Od 1493. posjed Podgrađa u vlasti je Tome Bakocsa, a kasnije Petra II. Erdődyja. Turskim nadiranjima u te krajeve od 16. st. razoreni su ili napušteni samostani i burgovi u Topuskom, Jelen-gradu, Košuta-gradu, Gariću i Podgrađu, u kojem je vjerojatno bila prva drvena kapela. Nakon oslobođenja od Turaka župa sv. Mihaela obnovljena je 1721. pod patronstvom grofa i vlasnika imanja Jurja Erdődyja iz Velike Ludine. Godine 1737. počela se graditi današnja barokna crkva, koja je dovršena 1746., a zidani joj je zvonik dodan 1761. godine. Postojeća drvena kapela zadržana je zbog okolnoga groblja.
Župna je crkva jednobrodna građevina s poligonalnom sniženom apsidom, bočnom sakristijom i masivnim zvonikom ispred pročelja. Nalazi se u središtu mjesta uz magistralnu cestu s dvije zidane kapele u vanjskom prostoru crkve te jednom ispred župnoga stana. One su sa slikama i posvetom sv. Josipu, Gospi Lurdskoj i sv. Antunu Padovanskom. Unutrašnjost je crkve uređena oslikama i štukaturama te vrijednim baroknim inventarom s tri oltara. Na glavnom je oltaru slika sv. Mihaela, svetohranište i dva bočna kipa. Sporedni su oltari postavljeni ispred svetišta te imaju barokne slike i kipove te slike na atici. Mise su nedjeljom u 9 i 11, a radnim danima u 18 sati.
Ministarstvo kulture u sklopu »Programa zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara« za 2025. godinu u Sisačko-moslavačkoj županiji poduprlo je 16 programa, među njima i za obnovu crkve u Velikoj Ludini. Izdvojeno je 80 tisuća eura.
