100. ROĐENDAN BOLTE NAJMANA Još ga zanimaju športske i političke emisije

Snimila: J. Bakoš-Kocijan

Stoti rođendan Bolte Najmana, otca varaždinskoga župnika i dekana Stjepana Najmana, proslavljen je u utorak 3. siječnja u Cirkovljanu, filijali župe Prelog. Slavljenika je, uz mnoge druge čestitare, posjetio i varaždinski biskup Josip Mrzljak, koji je prethodno u zahvalu za njegov život predvodio i misno slavlje u mjesnoj crkvi sv. Lovre. U slavlju su sudjelovali članovi obitelji, rodbina i znanci te župljani, kao i predstavnici Grada Preloga na čelu s gradonačelnikom Ljubomirom Kolarekom.

Župnik Antun Hoblaj u pozdravu je uz ostalo rekao: »Sabrao nas je jedan uistinu prekrasan događaj, a to je proslava 100 godina života župljanina Baltazara Bolte, koji je rođen u vrijeme I. svjetskoga rata te je već dan po rođenju bio kršten u župnoj crkvi.« Župnik Hoblaj zahvalio je biskupu što je svojim dolaskom počastio slavljenika i njegovu cijenjenu obitelj kako bi zahvalili na životu, i to upravo danas kada je život toliko ugrožen i kada su životi potrebni dragomu Međimurju i cijeloj domovini Hrvatskoj. Također je pročitana pjesma »Stoto leto« sa željom da slavljenikove »zmočene roke v molitvi navek nek sklopljene bodu i zahvaljujeju Bogu na ovom stogodišnjem godu«.

Osam mjeseci ležao je u bolnici

Biskup Mrzljak rekao je u propovijedi da se slavljenik rodio nekoliko dana uoči svetkovine sveta Tri kralja te je ime dobio po jednome od njih. Na taj su način njegovi roditelji željeli iskazati poštovanje Bogu, ali i željeli da poživi takvim životom da bi se njegovo ime moglo izgovarati s poštovanjem. Na kraju mise biskup je podsjetio da su stari ljudi često govorili nakon mise kad bi došli doma: »Daj vam Bog del svete meše« te je zaželio da dio slavlja svi ponesu slavljeniku koji je zbog svoje dobi bio spriječen sudjelovati u misi.

Pročitana je pjesma »Stoto leto« sa željom da slavljenikove »zmočene roke v molitvi navek nek sklopljene bodu i zahvaljujeju Bogu na ovom stogodišnjem godu«

Biskup Mrzljak potom je posjetio slavljenika u njegovu domu te mu je uputio srdačnu čestitku, a uz molitvu okupljene zajednice i pričestio ga. Na dar mu je u znak zahvalnosti za njegov stoljetni uzoran vjernički život predao plaketu Varaždinske biskupije s likovima biskupijskih zaštitnika sv. Marka Križevčanina i bl. Alojzija Stepinca.

Bolto Najman rođen je 3. siječnja 1917. u Cirkovljanu od roditelja Matije i Magdalene r. Mikec. Odrastao je s tri brata i tri sestre u skromnoj obitelji. U vrijeme Drugoga svjetskoga rata mobiliziran je i poslan na radne zadaće u Njemačku, a poslije prevrata odsluživao je vojsku u Zagrebu. Oženio se Katarinom r. Berljak 2. veljače 1949. te su 5. siječnja 1951. dobili prvoga sina Ivana. Ubrzo je stradao na gradilištu ceste u Zidanom Mostu u Sloveniji kada mu je rudarski vagonet natovaren šljunkom smrskao desnu potkoljenicu. Mučnih osam mjeseci ležao je u bolnici nakon ugrađenih šipki u skvrčenom položaju zbog presađivanja kože.

Posljednju životnu dob vesele mu posjeti unuka

Nakon oporavka ostao je trajni invalid rada. Koliko je mogao, nastojao je raditi na poljoprivredi s obitelji i starijim bratom uzimajući u zakup tuđe njive za dio uroda. Sa suprugom Katarinom 10. kolovoza 1955. dobio je sina Stjepana, a 15. srpnja 1957. i kćer Bernardu. Vrijedni su roditelji svoje troje djece odgajali u vjerničkom duhu s redovitim nedjeljnim misama i obavljanjem prvih petaka. Veliku su žrtvu podnijeli u pripravi mlade mise sina Stjepana kada se slavlje s puno gostiju protegnulo kroz dva dana 9. kolovoza u župi Prelog i 10. kolovoza u Cirkovljanu na dan mjesnoga proštenja sv. Lovre.

Bolto je 3. studenoga 1992. smrću voljene supruge Katarine postao udovac. Pomalo se povukao u umirovljeničke dane koje je provodio u domaćim poslovima. Danas, posljednju životnu dob vesele mu posjeti unuka Florijane i Ive te praunuke Done sa sinom Ivanom i snahom Emilijom. Zbrinut je pažnjom i njegom kćeri Bernarde koja se danonoćno skrbi za njega. Još uvijek voli pratiti prijenose nogometnih utakmica i političke emisije, žaleći se da zbog oslabljena vida više ne može čitati, a čitav je život rado čitao katolički tisak. Svoj duhovni život krijepi molitvom, redovitim ispovijedima i čestim primanjem sv. pričesti koju mu donosi sin Stjepan nedjeljama i blagdanima. Nakon što mu je prije godinu dana život visio o niti, oporavio se i potpuno bistre pameti čeka svoj odlazak, kako kaže, tamo »gdje je bolje«.

IZVORGlas Koncila br. 2/2017.
Prethodni članakKIPAR KUZMA KOVAČIĆ O PROŠLOJ GODINI: Presudno je da konačno počnemo živjeti istinu
Sljedeći članakZAKON O PRIVREMENOM UZDRŽAVANJU Hoće li taj zakon ispuniti očekivanja i tako pridonijeti boljoj zaštiti djece?