USUSRET 1. LISTOPADA, SPOMENDANU CRKVENE NAUČITELJICE SV. TEREZIJE IZ LISIEUXA Molimo devetnicu »24 Slava Ocu« u čast Male Terezije

Predlažemo s moljenjem devetnice započeti u petak 22. rujna pa sve do subote 30. rujna, kao pripravu za 1. listopada kada se Crkva spominje sv. Male Terezije (iako se s moljenjem može započeti bilo koji drugi dan)

U godini u kojoj Crkva slavi 150. obljetnicu rođenja crkvene naučiteljice bosonoge karmelićanke sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica Glas Koncila posebno je otisnuo devetnicu »24 Slava Ocu« u čast Male Terezije.

Sa španjolskoga jezika na hrvatski ju je prevela Zaklada sv. Maravillas od Isusa sa sjedištem u Splitu, s kojom Glas Koncila intenzivno surađuje na promicanju djela iz karmelske duhovnosti na hrvatskom govornom području. Riječ je o molitvi koja je dosad osvojila srca tisuća hrvatskih vjernika.

Iako je riječ o devetnici koja se više desetljeća moli diljem svijeta na španjolskom, talijanskom, portugalskom, engleskom i njemačkom govornom području, malo tko je od molitelja u svijetu upoznat tko je zapravo autor te molitve. Na većini izdanja tek stoji da je nastala nakon molitvenoga iskustva utjecanja Maloj Tereziji isusovačkoga svećenika »Putigama«. Tako, uostalom, stoji i na devetnici koju smo otisnuli. Postoji, što je također zbunjujuće, u drugim jezicima i više inačica prezimena toga isusovca. Međutim, istraživanje nas je dovelo do vrlo dragocjenih spoznaja.

Autor devetnice doista je isusovački svećenik, pravoga imena Anton Puntigam. On je rođen na području današnje Austrije 1859., a preminuo je u Beču 1926. godine. No manje je poznato da je više od četvrt stoljeća kao isusovac djelovao među Hrvatima u Bosni i Hercegovini, najviše u Travniku i Sarajevu, te da je, osim što je prijateljevao s nadbiskupom Josipom Stadlerom i pomagao mu u podizanju nadbiskupije, utro put do beatifikacije p. Petra Barbarića. Bio i veliki promicatelj katoličkoga identiteta među hrvatskim vjernicima i njegove »duhovne fizionomije«. Štoviše, njegova je uloga bila ključna da se 1900. tadašnja hrvatska mladež posveti Presvetomu Srcu Isusovu, a 1904. i Bezgrješnoj. Također je manje poznato da je on uvelike utjecao da glasoviti hrvatski skladatelj i mučenik, njegov subrat o. Petar Perica, sklada pjesme »Rajska Djevo, Kraljice Hrvata« i »Do nebesa«, o čemu je nedavno na promociji njegove autobiografije »Kako me je Bog vodio« govorio isusovac o. Ivan Šestak.

Taj redovnik koji je njegovao veliku pobožnost prema sv. Maloj Tereziji još je po nečemu poznat. Nakon atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda i princezu Sofiju u Sarajevu 1914. upravo im je on udijelio »posljednju pomast«, o čemu također postoje povijesni zapisi. Brojne su njegove zasluge na drugim vjerskim i kulturnim područjima koje i među znanstvenim krugovima postaju sve više vrjednovane.

Dodatan povod da Glas Koncila pozove na molitvu te devetnice i na širenje štovanja sv. Male Terezije jest to što o ovogodišnjem spomendanu sv. Male Terezije Glas Koncila navršava svoj 60. rođendan. Naime, upravo početkom listopada 1963. nakon što su se prvi urednici Glasa Koncila utekli zagovoru sv. Male Terezije čudesno je došlo dopuštenje komunističkih vlasti da naše novine iz tiskare krenu na svoje dugogodišnje hodočašće.

Kako je došlo do devetnice »24 Slava Ocu«
Otac Puntigam 3. prosinca 1925., dakle nepunu godinu prije smrti u Beču, započeo je devetnicu u čast svete Terezije od Djeteta Isusa, moleći je za jednu njemu veoma važnu milost. S tom je namjerom započeo devetnicu u kojoj je molio 24 puta Slava Ocu, u znak zahvalnosti Presvetomu Trojstvu na blagoslovima i milostima udijeljenima svetoj Tereziji od Djeteta Isusa tijekom 24 godine njezina zemaljskoga života. Kao znak da je njegova molitva uspješna, molio je da dobije svježu i nerascvjetanu ružu. Za vrijeme trećega dana devetnice jedna osoba potražila je oca Puntigama i darovala mu tamnocrvenu ružu. Dana 24. prosinca iste godine ponovno je počeo moliti devetnicu te je tada kao znak uslišane molitve tražio bijelu ružu. Četvrtoga dana devetnice jedna redovnica, koja je ujedno bila medicinska sestra u bolnici, darovala mu je bijelu ružu rekavši: »Evo ruža koju Vam šalje sveta Terezija od Djeteta Isusa.« Otac ju je iznenađeno upitao: »Odakle dolazi ta ruža?« Ona mu je odgovorila: »Bila sam u kapelici u kojoj se nalazi urešeni kip svete Terezije od Djeteta Isusa. Kada sam se približila njezinu oltaru, pred noge mi je pala ova ruža. Htjela sam ju vratiti u vazu, ali sam se sjetila da bih ju mogla donijeti Vama.« Bio je uslišen u nakanama za koje je molio devetnicu te ju je odlučio promicati organizirajući brojne molitvene grupe u čast svete Terezije od Djeteta Isusa.