»Stisnuta« iznad sakristije, Riznica zagrebačke katedrale – koja čeka novi prostor za primjerenije predstavljanje bogate zbirke – čuva mnoštvo svjedočanstava o devetstoljetnoj povijesti zagrebačke Crkve, a posebno mjesto među mnogobrojnim izlošcima imaju oni vezani uz radosnu svetkovinu Kristova rođenja. U Riznicu se ulazi uz posebnu najavu, a najbolja poznavateljica tamošnjih dragocjenosti jest s. Lina Plukavec, redovnica Družbe kćeri Božje ljubavi, koja o svakom od umjetničkih predmeta iznosi mnoge detalje. To i nije čudno budući da je riznica njezin dom već više od trideset godina. Tragom Božića u Riznici zagrebačke katedrale kroz više zbirka provela nas je iznijevši brojne zanimljivosti… Jedna od njih jest i najstariji prikaz kaptolskoga pečata iz 1297. godine na kojem je prikazana Bogorodica s Djetetom koja prima maketu zagrebačke katedrale, tada obnovljene s dva zvonika u gotičkom stilu, a reljefni prizor navještenja nalazio se i na starom katedralnom portalu iz 1640. godine koji se danas nalazi u Muzeju grada Zagreba.
U božićno su se vrijeme u zagrebačkoj prvostolnici izvodile scenske obredne igre, a jedna s početka 19. stoljeća bila je posebno interesantna. »Mudraci su pjesmom ‘Zvijezda svijetli velikim sjajem’ najavljivali rođenje Kralja nad Kraljevima i došli do oltara Blažene Djevice Marije te nadarili Maloga Isusa darovima. I svećenici i vjernici toliko su zavoljeli taj obred te su ga se teško odrekli. Ta je tradicija zamrla ukinućem zagrebačkoga obreda u vrijeme biskupa Maksimilijana Vrhovca, on je morao više puta intervenirati pod pritiskom bečkoga dvora. A taj je obred bio pun značenja, simbolike, zanosa, dostojanstva, dinamike i tajanstvenih dubina. Liturgičari su zagrebački obred doživljavali kao vrhunac stvorene ljepote očuvane u obrednicima, posebice u misalima, brevijarima i kantualima. Riječ Božja zaodjenuta je u svečano ruho, ritmičke kretnje i koralne melodije, što sve vodi u izravan doticaj sa Stvoriteljem«, govori redovnica uvodeći u slavlje Božića prije nego što je pokazala ijedan izložak u riznici.
A njih je mnogo… U zbirci liturgijskih knjiga i dokumenata ističe katedralnu pjesmaricu na hrvatskom i latinskom jeziku Citaru Octochordu. »Da se mogu svi vjernici aktivno uključiti u slavlje, zagrebački biskup sa svojim suradnicima kanonicima dao je 1701. godine tiskati službenu katedralnu pjesmaricu Citaru Octochordu. Dva od osam ‘akorda’ u pjesmarici odnose se na navještenje i Isusovo rođenje. Pjesme su dar vjernika i čitavoga hrvatskoga naroda. Odnjegovane su u srcima i duši vjernika uz svu ljubav i predanje prema Majci i Djetetu. Adventsko i božićno vrijeme u hrvatskoj su tradiciji najraspjevanija razdoblja crkvene godine. One svečanim, biranim riječima navještaju, prenose i slave Isusovo rođenje«, pojašnjava redovnica Plukavec i kaže da se prema starom zagrebačkom obredu u došašću procesionalno išlo pjevajući himan »Evo Majke naše« do oltara Blažene Djevice Marije.
Izložak koji zasigurno privlači najviše pozornosti jest srebrna škrinjica s relikvijom betlehemskoga nevinoga djeteta. »Za vjernike se na blagdan Nevine dječice škrinjica iznosila u katedralu pred oltar sv. Josipa sve do Drugoga vatikanskoga sabora. Često dolaze unuci kojima su bake pričale da su u katedrali mogle vidjeti betlehemsko dijete, pa i sadašnje generacije dolaze tražiti informacije o tome. Poznato je da se relikvijar u riznici nalazi od 1221. godine. Glavica djetešca može se vidjeti kroz stakleni otvor, a relikvija je osušeno tijelo dvogodišnjega djeteta svinutih nogu, bez lijevoga stopala, koje je darovano Ljubljanskoj nadbiskupiji«, govori s. Lina, pokazujući da su po stranicama škrinjice reljefno prikazani događaji iz vremena Isusova rođenja: sveta Obitelj i pastiri u štalici, poklonstvo kraljeva, bijeg u Egipat i stradanje betlehemske dječice. Na središnjem dijelu stoji latinski natpis: »Ova svetinja tijela Nevinoga djeteta, koje je mučki ubio Herod, darovana je od Andrije II., kralja Ugarske, nazvanoga jeruzalemski, jer je boravio u Jeruzalemu, Katedralnoj crkvi zagrebačkoj 1221.«
Zanimljivo je da su relikvije podvrgnute i medicinskoj analizi u Hrvatskoj, ali i Budimpšeti, a rezultati rendgena, CT-a i magnetske rezonancije relikvije prezentirani početkom ove godine pokazali su kako je riječ o mumificiranom djetetu, da ima oštećenih mjesta, poput »otkrhnutih« zubi, vidljivih ostataka organa unutar tijela, a najzanimljivije je stanje vratne kralježnice koja je uništena. Zanimljivost je i himan zapisan u katedralnoj pjesmarici za blagdan Nevine betlehemske dječice.
Među tekstilnim dragocjenostima ističu se remek-djela vezilačke umjetnosti 17. stoljeća izrađena u radionici zagrebačkoga biskupa Petra Petretića. U toj je radionici izrađen predoltarnik – antependij s četverolisnim medaljonima s prizorima Kristova rođenja, posljednje večere i uskrsnuća.
»Bogatstvo i unikatnost prizora te simbolika predočavanja i tumačenja božićnoga otajstva vidi se u očuvanom liturgijskom ruhu kroz sva crkvena razdoblja devet zagrebačkih stoljeća. Misno se ruho posebno svečano izrađivalo za božićno otajstvo. Najčešća simbolika jest zlato, koje su Isusu darovala tri mudraca, pa nam zlatovez sve govori. Među brojnim misnicama ističe se kazula s apliciranim vezivom na grimiznoj svili iz oko 1424. godine s likom Bogorodice s Djetetom i prizorom navještenja po krakovima križa na leđnoj strani kazule. Među ostalim misnicama izvezena je jedna u Zagrebu u 18. stoljeću u zlatoveznim medaljonima, nježnim bojama, svilenih nježnih niti, prizori navještenja i Isusova rođenja. Biskupska mitra iz 14. stoljeća ima biserom izvezen lik Bogorodice s Djetetom u naručju«, pripovijeda rizničarka zagrebačke katedrale. Jedna od vrhunskih, a još starijih umjetnina, jest Timotejeva mitra, koja teži čak 3,5 kilograma. Spominje se u najstarijem inventaru riznice, a donosi prikaz Blažene Djevice Marije i arkanđela Gabrijela.
Kada je riječ o metalnoj zbirci Riznice zagrebačke katedrale, posebno su lijepi prizori – prema riječima s. Line Plukavec – Kristova rođenja na medaljama i plaketama pohranjenima u riznici, među kojima se osobito ističu papinske medalje i plakete iz svih razdoblja, kako brončane i srebrene tako i zlatne. Biskupski pozlaćeni štap biskupa Luke s početka 16. stoljeća u svom zavoju, s gotičkim ukrasima, ima plastični prikaz navještenja, a i mnogi kaleži te drugi liturgijski predmeti ukrašeni su emajlnim prizorima Božića.
»Sastavni dio obreda oduvijek su bili relikvijari. Takav je bjelokosni plenarij iz 11. stoljeća koji je sa sobom donio prvi zagrebački biskup Duh. U bjelokosti su umjetnički izrezbareni prizori iz Isusova života, počevši od navještenja, rođenja Isusova, krštenja u Jordanu i drugih. U sredini se ispod dragulja nalazila relikvija s Isusova križa. Prema istom bjelokosnom plenariju izrađene su srebrene korice za evanđelistar koji smo darovali papi sv. Ivanu Pavlu II. na Mariji Bistrici prigodom beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, a iz toga je evanđelistara đakon pjevao evanđelje na sprovodnoj misi pape sv. Ivana Pavla II.«, napominje glasovita redovnica.
Neizostavan dio božićnih blagdana su i jaslice, pred kojima se rado zadržavaju Zagrepčani sa svojim obiteljima, ali i domaći i strani turisti. Figure katedralnih jaslica čuvaju se u riznici cijele godine. Prema izvornim jaslicama izradio ih je kipar Pavao Perić 1954. godine u keramici, a po istim modelima oblikovane su od čvršćega materijala. Kulise su 1967. godine, umjesto tadašnjih trošnih, izradili tadašnji bogoslovi Eugen Kropek i Stanislav Havajić.
U katedrali se u apsidi južne lađe može vidjeti freska s kraja 13. stoljeća koja predstavlja događaj navještenja, kao i srebreni antependij na koncilskom oltaru koji nosi prikaz nazaretske Obitelji u prekrasnom pejzažu. Izrađen je u Beču 1721. godine i njime su se za Božić ukrašavali svi dosadašnji oltari – tadašnji barokni, kao i glavni oltar po Bolleovu nacrtu. Također su na slikanim prozorima, vitrajima u svetištu katedrale, oslikani medaljoni Isusova rođenja i prikazanja u Hramu, a jedan od njih našao se i na poštanskoj marki za Božić 2015. godine.
U katedralnoj sakristiji na oltaru se nalaze oslikana oltarna krila s prizorom Isusova rođenja i obrezanja. Naslikao ih je Hans Geiger Geigerfeld u 17. stoljeću. Oltarna krila u božićno vrijeme zatvore se tako da su vidljivi samo božićni prizori. A na još jednom mjestu u sakristiji mogu se vidjeti prizori navještenja, poklonstva pastira i poklonstva kraljeva. Bernardo Bobić naslikao je uljem na drvu te scene, a u novije vrijeme medaljoni su postavljeni na novu podlogu, što se može vidjeti na Tijelovo na oltaru ispred katedrale.
Da samo ime grada Zagreba skriva božićno otajstvo navještenja, otkriva nam u razgovoru rizničarka katedrale s. Lina Plukavec upućujući na nalaz lingvista Danijela Alerića da je imenom grada Zagreba prvotno bio označivan sakralni objekt prozvan po arkanđelu Gabrijelu, koji se nalazio u blizini legendarnoga zdenca. »Ta se tajna i dalje otkriva, a već istraženo mogu potvrditi najstarije rizničke dragocjenosti. Tajnu otkriva najstariji očuvani dokument u sjevernoj Hrvatskoj – Felicijanova povelja iz 1134. godine koja se čuva u riznici. U njoj se prvi put spominje Zagreb – i to ne kao Grič i Kaptol kako su ga povlastice kasnije podijelile. Najstariji arhivski dokumenti na više mjesta spominju pojam ‘Monasterium’. Povjesničari spominju postojanje crkve sv. Marije prije osnivanja Zagrebačke biskupije koja je služila kao privremena katedrala, dok se nova romanička katedrala gradila daljnjih 123 godine. Prvi zagrebački biskup imenom Duh imao je biskupsko sjedište u preuređenom benediktinskom samostanu ‘Sant Gabria’, koji su zatim hrvatski redovnici, benediktinci, ubrzo preveli na domaći naziv Sa-Gabria, odnosno Zagabria«, pripovijeda redovnica. Događaj kojim je arkanđeo Gabrijel navijestio Isusovo rođenje Blaženoj Djevici Mariji slavi se blagdanom Navještenja, a to je – kako ističe – bio glavni titular i benediktinskoga samostana, kao i samostanske crkve sv. Marije. »Oko postojećega benediktinskoga samostana okupljalo se i drugo stanovništvo, što je bio uvjet za osnivanje nove biskupije budući da se biskupije osnivaju samo u većim naseljenim mjestima. Godine 1947. pronađen je romanički kapitel iz te samostanske crkve sv. Marije, a započeta ponovna istraživanja oko zagrebačke katedrale pobuđuju radoznalost, osobito glede ispravnosti postavljenih analiza«, kaže s. Lina Plukavec i ističe da učestali motivi navještenja u najstarijim prizorima također potvrđuju da je to božićno otajstvo navještenja skriveno u imenu grada Zagreba.
