Otok Hvar ili »sunčani otok« nalazi se među srednjodalmatinskim otocima, smješten geopolitički u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Prema zemljopisnoj statistici duljina mu je 72 kilometra, a širina mu doseže 10,5 kilometara. Raznolikost prirode svojim valovima umiva i zapljuskuje more na obali dugoj 254,2 kilometra. Hvar je četvrti hrvatski otok po površini sa svojih 299,7 četvornih kilometara, a kao najviši vrh resi ga Vrh sv. Nikole na 628 metara nadmorske visine. Hvar je poput otoka opisanih u bajkama: ima očuvanu prirodu, poljoprivredu, vinograde, lavandu, čisto more, a tek na pojedinim mjestima nagrđuje ga suvremena betonizacija koju su pojedinci proveli radi svoje zarade. Prema dostupnim izvorima otok iz bajke ima godišnji prosjek od 2726 sunčanih sati, a taj se broj kreće i do 3053 sata. Kad se to pretvori u prosječne dane od 12 sati, Hvar ima do 250 sunčanih dana. Sunčeva svjetlost sjaji i nad Hvarom koji pripada Hvarskoj biskupiji, u čijem je sastavu, uz Hvar, Brač i Vis, niz manjih otoka poput Šćedra, Paklenih otoka, Biševa, Svetca, Palagruže. Na biskupskoj je stolici Hvarske biskupije, koja je prema zapisima mijenjala granice i nazive od 12. stoljeća, kao 56. biskup mons. dr. Petar Palić.
Nedaleko od grada Hvara i biskupijskoga sjedišta nalaze se župe Brusje i Velo Grablje. Uz obveze biskupijskoga kancelara i katedralnoga kapelana, tim župama upravlja don Ivan Jurin, svećenik »staroga kova«, koji nadahnut kršćanskim personalizmom izgrađuje zajedništvo i duboko ukorijenjenu tradiciju oplemenjuje duhovnošću. »Što se tiče ovih župa, one pripadaju Hvarskomu dekanatu, i po brojnosti župljana spadaju među manje župe«, navodi župnik Jurin. »U župi sv. Jurja u Brusju je 150 stanovnika, od toga je 130-ak katolika. Većinom je to starije stanovništvo, no postoji solidan broj djece i mladih. U obje župe, kako je to obično na otocima, nažalost, veći je broj umrlih nego rođenih. Što se tiče pastorala, njega uvelike diktira manji broj vjernika. Ipak, mala župa ima svoje prednosti u vidu ljudske blizine i gotovo potpuna poznavanja stanja svake obitelji, kako duhovnoga tako i materijalnoga. To je prilika za svećenika da u brojnim osobnim susretima može nešto učiniti, ali i naučiti, zapravo to ga puno može oplemeniti. Posebno je to kod mladih i djece kojima se puno lakše približiti i koji puno spontanije osjećaju povezanost sa svećenikom i zajednicom u kojoj žive. Posebno me raduje što u župi Brusje u crkvu dolazi solidan broj djece, zapravo gotovo sva djeca. Tu je okupljanje ministranata, a posebna je radost da je moguće redovito održavati katehezu, radionice, susrete i posvetiti se toj djeci.«
Otvoren, susretljiv i vrlo komunikativan župnik Jurin ističe da su to prepoznali i vjernici, posebno doktorica molekularne biologije Svjetlana Cvjetan koja s drugim vjernicima i djecom moli krunicu i na taj se način povezuje s njima. »U župama tako postoje i oni koji se žele aktivirati u životu župe. To su u obje župe u prvom redu ‘fabriceri’, članovi župnoga vijeća koji se brinu za materijalno i duhovno stanje župe i prvi su suradnici župnika. Iako je njihova uloga ponajprije koncipirana po tradicionalnom ključu pripremanja crkve za određene obrede i dane crkvene godine, oni u pravom smislu riječi župniku stoje na raspolaganju za bilo što. To je posebno vrijedno jer je moja služba vezana i za Hvar kao kapelana i kancelara u biskupiji, tako da mi je i prebivalište u Hvaru«, navodi župnik, koji je vrlo otvoren za svaku novu ideju koja pridonosi zajedništvu.
Opisujući pak župu sv. Kuzme i Damjana u Velom Grablju, župnik Jurin kaže: »To je u neku ruku ‘specifična župa’. U Grablju živi samo 12 stanovnika, a svi koji dolaze redovito na misu i u crkvu nastanjeni su u Hvaru koji je udaljen oko sedam kilometara. Vezani su za Crkvu i svjesni su da im je nedjeljna misa središnja poveznica s rodnim mjestom. Tako da u starijima postoji velika briga za održavanje župnoga identiteta, crkve, crkvenih prostora. Pastoral se pod tim vidom vodi po tradicionalnom ključu, što je i očekivano s obzirom na strukturu i specifičnost župe.«
Komentirajući suvremene trendove glede obitelji, glede rastavljenih, dobri poznavatelj otoka župnik Jurin kaže: »Što se tiče rastavljenih i ostalih nepogoda, gotovo je moguće reći da nitko nije otok, tako da ni sam otok, premda poznat kao tradicionalnija sredina, nije imun na sve ono što se događa u ovim područjima. Tu je svakako utjecaj sekularizacije, suvremenih trendova, rastućega turizma i svega što današnjica nosi te na svoj način rastapa dosadašnje poimanje župe, crkvenosti i religioznoga života. Zato su svećenici na terenu prvi svjedoci, a to mijenja i našu ulogu i kao župnika i kao Crkve na ovim prostorima, čak i u župama koje se doista mogu nazvati religiozne ili tradicionalne.«
U župi Brusje desna je ruka župniku doktorica molekularne biologije Svjetlana Cvjetan koja je sudjelovala u brojnim međunarodnim znanstvenim projektima, a kroz svoj rad zastupala je samo istinu. Od brojnih je »znanstvenika« izigrana, ponajviše od Miroslava Radmana koji je ostavio na cjedilu više mladih hrvatskih perspektivnih znanstvenika. Snagu i budućnost crpi u vjeri i molitvi. »Župnik Brusja Ivan Jurin na početku je svoga pastoralnoga rada kao novozaređeni svećenik bio vrlo otvoren i pristupačan u razgovoru sa svima župljanima«, navodi pokretačica dječje molitvene zajednice u Brusju dr. Cvjetan. »On je jednostavno osluškivao sve potrebe i potencijale ove male župe te ih je nastojao uskladiti sa snažnom tradicijom koja je uronjena u današnji prostor i vrijeme. U našim zajedničkim susretima uvidjeli smo da našoj župi nedostaje zajednička molitva prije nedjeljne mise. Budući da naš župnik služi u više župa, pokretanje molitvene zajednice zahtijevalo je uključivanje vjernika iz župe.
Prije tri godine započeli smo u vrlo skromnom broju, s molitvom krunice Milosrdnomu Isusu. U molitvenima nakanama prikazivali smo sve potrebe naše župe, osobito bolesnih i starijih osoba, obitelji i djece, zatim smo molili za duhovna zvanja, za obitelji. Na veliku radost i poticaj župnika Jurina, priključila su nam se i djeca prije ministriranja na nedjeljnoj misi. Ubrzo nam je Gospodin pokazao da ono što čovjeku nije moguće, Bogu jest. Djeca nisu odustajala od molitve, priključili su nam se najmanji, prvašići, iskazujući veliku želju da samostalno mole jedno otajstvo krunice. Primjerice, prošle godine na svetkovinu Gospe Lurdske priključila nam se djevojčica iz redova prvašića, koja se željela družiti i u Crkvi s djecom. Djecu su članovi njihovih obitelji podučavali molitvi krunice, što je potaknulo i odrasle na obiteljsku molitvu. U današnjem vremenu zbog utjecaja četvrte industrijske revolucije svjedoci smo urušavanja obiteljske molitve koja je važan element i snaga u očuvanju obiteljskoga zajedništva i temelj duhovnoga rasta.« Voditeljica molitvene zajednice dr. Cvjetan ističe da su djeca osjetljiva na istinu i odmah prepoznaju licemjerje ili nepravdu.
»Za djecu je crkva u Brusju postala mjesto gdje je vjera sredstvo izgradnje zajedništva i ljubavi. Uz nebeski sjaj pod plaštem Blažene Djevice Marije naša mala srdašca su sigurna i radosna, koračaju putom istinske duhovnosti. Otkrivaju nam svima da je molitva put do Boga i da je misa najdragocjeniji susret s Bogom, hrana bez koje ne možemo rasti i napredovati. Duhovno nahranjeni i nadahnuti, odlučili smo da djeca tijekom tjedna razmisle o nakani za koju bi posebno željela da se moli. Svoju nakanu prvo pohrane u svoje srce te je napišu na papirić, koji ostave u kutiju pred Gospinim kipom prije zajedničke krunice. Nakane uključuju molitve za potrebe njihovih obitelji, pomoć u svladavanju gradiva u školi, za učitelje, strpljivost i poniznost, milost opraštanja prijatelju ili kolegi u školi, zatim za bolesne osobe, siromašne, grješnike, za mir, zahvalnost na svemu lijepom u njihovu životu i slično.« Pojašnjavajući nakane, dr. Cvjetan kaže: »Cilj je uključivanja djece da oni kroz molitvu i aktivno sudjelovanje na misi spoznaju da je život zajedništvo s Bogom skrivenim u srcu, s Bogom koji je dobar i onda kada im bližnji nisu, zbog svojih slabosti i ranjivosti. Želja nam je da djeca u ranijoj dobi srcem upoznaju Boga i da ostvare zajedništvo s Bogom. Djeca će tek tada otkriti da je Bog izvor njihovih života, a ne plod njihovih napora i poslušnosti zakonu. Naša su djeca najdragocjeniji dar, njima pripada budućnost ove male zajednice, otoka i domovine. Svi smo baklju vjere primili od naših otaca: oni su nam je kroz mučna i duga stoljeća očuvali i prenijeli, ne bez tjeskobnih kušnja i golemih žrtava, rastrgani slabostima ljudske naravi i često gnječeni nemilim vremenima. Upravo je naša obveza da djeci vjeru naviještamo kao život i duh, da bi oni živjeli u vjeri, bili svjetlo i sol zemlje, zalog zdravoj budućnosti. Jedino time naša vjera i sveta baština ne će se ugasiti.«
Župa Brusje jedna je od rijetkih župa u Hrvatskoj u kojima su gotovo sva djeca uključena u molitvenu zajednicu, u ministriranje i druge župne aktivnosti.
Župa Brusje zanimljiva je i po tome što su iz nje stasali brojni intelektualci, umjetnici, akademici. Među inima iznimni slikar Ivo Dulčić čiji spomenik resi predvorje župne crkve. Župljani su ponosni na svoje intelektualce, a oni koji su ostali u Brusju nastoje očuvati ponos i ljepotu mjesta.
Pjevač i ckrovinar Luka Hailo, opisujući mjesto, kaže: »Brusje se raseljava, posebno od 1918. godine. Kad je peronospora napala lozu, teško se tu živjelo, jer prije toga bilo je puno vina, čak je po tri vagona vina imala pojedina obitelj. Austrougarska je za vojsku odavde izvozila vino. Došla je bolest peronospora i mnogi su se iseljavali. Ostalo ih je vrlo malo.«
»Pjevam crkveno izvorno pjevanje. Don Juraj Dulčić tu je bio župnik, bio je Brušanin, i to je posebno njegovao. Ovo je selo dalo puno inteligencije, čak imamo pet akademika. Tu nitko ne odbacuje Crkvu, možda nekoliko obitelji koje su izvan Crkve i koje su iz onoga sustava. Kad je u pitanju molitva, molilo se dok su bile prave obitelji. Kad je Zdravomarija zvonila, moralo se biti doma.« Nadalje ckrovinar navodi da ima svoje polje, masline, lavandu. »Uz to ako se ima još neku plaću, može se od toga živjeti.«
Ivona Jeličić rodom je iz Sunje, po struci je socijalna pedagoginja, čisti crkvu i vodi brigu o crkvenom ruhu.
Hotelijerstvom se bavi Petar Hraste, koji ističe da posla ima za onoga tko hoće raditi jer svaki rad se isplati. U župi je crkovinar pa navodi da je jako važno očuvati tradiciju i običaje te to prenijeti na mlađe generacije.
Među aktivnim je župljanima i Borka Hure, koja navodi da je u svemu aktivna u župi, jer Crkva ih je održala. »Ono što je važno, to su djeca u molitvenoj zajednici i među ministrantima, jer to je naša budućnosti«, kaže župljanka Hure.
U Velom Grablju nedjeljna misa u župnoj crkvi svjedoči da život župe nije zamro, unatoč tomu što u njoj žive tek pojedinci. Na nedjeljnim misama okupi se čak pedesetak do stotinjak vjernika o blagdanima. Većina njih živi u Hvaru, a manji broj u Starigradu. Nedjelja ih okupi u njihovoj mjesnoj crkvi, u kojoj su kršteni i u kojoj su primili ostale sakramente. Među njima je Ivica Tomičić Tajnikov, koji ističe da ih povezuje crkva, groblje i zadruga. »Svi se vraćamo nedjeljom u selo, tu gdje smo rođeni i gdje smo odrastali«, navodi Tomičić, koji ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. U sve je uključeno i njegovih troje djece. Tomičić je uključen u crkveno pjevanje i »fabricere«, jer poput ostalih župljana želi da se očuva drevni župni običaj, od pjevanja do iznošenja svečanih svijećnjaka za vrijeme liturgije.
Sličnoga je promišljanja i Juraj Zaninović Vide, koji kaže da sve rade u dogovoru sa svećenikom. »Crkva je za nas centar, ona nas okuplja i čuva našu tradiciju«, svjedoči Zaninović. »Bogatstvo koje naša Crkva i župa imaju moramo očuvati i zato redovito dolazimo tu u Velo Grablje. Nastojimo to prenijeti na mlade, a koliko će zaživjeti, to ćemo vidjeti u budućnosti.«
Posebnost je malih hvarskih župa broj rođene djece. Npr. Marija Jurić majka je četvero djece i svi su na Hvaru. »Prenosimo djeci našu vjeru, naše domoljublje u nadi da će to duboko zaživjeti«, kaže župljanka Jurić. »Usmjeravamo ih prema Bogu, prema Crkvi, jer to nas je održalo i drži na otocima«, navodi župljanka Veloga Grablja. »Nije danas lako odgajati djecu, ali je zato potrebna obiteljska molitva, jednostavno da bi opstala obitelj na okupu, a isto tako da bi mladi prepoznali vrijednosti evanđelja. Običaje koje smo zadržali važno je oplemeniti duhovnim sadržajem, i tu je cijela tajna«, ističe majka četvero djece.
U župi Velo Grablje gotovo su svi župljani aktivni, pa je tako Matko Budrović »capo cora«, dakle voditelj crkvenoga pjevanja. Uza nj je Đorđe Tudor te brojni drugi.
Socijalno je osjetljiv i sudionik u više humanitarnih djela Ante Tonči Petrić, redoviti čitatelj Glasa Koncila od prvoga broja. »Ja spavam u Velom Grablju jer tu sam rođen i to je moja župa«, navodi Petrić. »Sudjelovao sam u svemu, u obnovi crkve i svih objekata, jednostavno tu sam rođen i tu živim. Posebno mi je drago što je naša crkva obnovljena jer je to zrcalo mjesta, a i vjerničke odgovornosti.«
U župi su vrlo aktivni Nikša Budrović, koji je ujedno ministrant, te »fabricer« Bartul Tomičić.
