Bliži se kraj godine pa je dobro upoznati se s uvjetima koje propisuje hrvatski Zakon o mirovinskom osiguranju za pojedine vrste mirovina do kraja ove godine. Isti Zakon propisuje i nove uvjete za žene od početka 2021. godine. Upozorava se da su za svaku pojedinu godinu različiti zakonom propisani uvjeti. Budući da se uvjeti za pojedine vrste mirovina ne propisuju u skladu sa standardnim odredbama u kojima se određuju pojedine vrsta mirovina i da su različiti za istu vrstu mirovine za svaku godinu posebno i da su te odredbe razbacane u zaključnim odredbama, pa čak i u posebnim zakonima, valja podsjetiti na vrste mirovina te navesti polazni zakonski članak (koji će tek u budućnosti vrijediti jednako za muškarce i žene), potrebno je uputiti na posebne odredbe u prijelaznim odredbama. Te tzv. prijelazne odredbe (koje brojni građani ne uočavaju) jedine točno propisuju stvarno vrijedeće uvjete za pojedinu vrstu mirovine koje vrijede za svaku godinu posebno.
Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 153/13 do 102/ 19 s ukupno osam izmjena i dopuna) u članku 3. propisuje deset vrsta mirovinskih prava, od čega šest vrsta osnovnih mirovina, a to su: 1. starosna mirovina, 2. prijevremena starosna mirovina, 3. invalidska mirovina, 4. privremena invalidska mirovina, 5. obiteljska mirovina i 6. najniža mirovina. Postoje i posebne mirovine priznate po posebnim propisima te najnovija nacionalna mirovina nazvana »nacionalna naknada za starost«.
Ovaj tekst tiče se starosnih mirovina. Kad je o njima riječ, odredba članka 3. Zakona nije potpuna jer ne uključuje činjenicu da je uz redovitu starosnu (čl. 33.) uvedena još posebna starosna mirovina za dugogodišnjega osiguranika (čl. 35. pročišćeni tekst, NN br.: 151/14, 33/15, 115/18 i 102/19), a ne uključuje ni činjenicu da je uz prijevremenu starosnu mirovnu (čl. 34.) uvedena posebna prijevremena starosna mirovina zbog stečaja poslodavca (čl. 36. pročišćenoga teksta, NN br.: 115/14, 33/16 i 115/18). Znači da Zakon nije pravilno ni potpuno dopunjavan, mijenjan ni pročišćen.
Prema tome, sadašnji mirovinski sustav poznaje čak četiri vrste (uvjetno nazvanih redovitih) starosnih mirovina i za njih posebno propisane uvjete, a to je trebalo uključiti u temeljne odredbe članka 3. Zakona. To je propust, ili zbog neobjašnjive žurbe zakonodavca ili je posljedica nepoznavanja struke (nepoštovanje zakonitosti nomotehnike). Posljedica takve nemarnosti opasnost je da prosječan građanin zbog nepoznavanja propisa (za koje nije kriv jer nije pravnik) može biti oštećen, čak zakinut u svojem pravu.
Starosna mirovina (čl. 33). Za ispunjavanje uvjeta ovaj čl. propisuje da svaki osiguranik (odnosi se na muškarca i ženu) treba imati najmanje 15 godina mirovinskoga staža (uračunava se i uvećani staž) i navršenih najmanje 65 godina. Površno čitanje toga propisa može dovesti do pogrješnoga zaključka jer za žene postoji posebna povoljnija prijelazna norma u članku 180. istog Zakona, koja za žene propisuje privremeno blaže uvjete, pa tako za 2020. g. propisuje da žena može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ako u toj godini ima navršenih 15 godina staža i najmanje 62 godine i tri mjeseca starosti (dakle ne mora čekati 65. godina kao što vrijedi za muškarce). Međutim, već u sljedećoj 2021. g. žena mora imati doživljenih 62 godine i šest mjeseci kako bi ispunjavala uvjete. Ako je graničan slučaj pa npr. potkraj godine (30. prosinca) navršava propisane uvjete starosti koji vrijede za 2020. godinu, ali odluči raditi do kraja godine, 31. prosinca, jer želi da joj u prosjek plaće za određivanje visine mirovine uđe u obračun i plaća ostvarena u posljednjoj godini rada, ona u sljedećoj 2021. godini više ne ispunjava uvjete jer nema u toj godini doživljenih 62 godine i 6 mjeseci (kako propisuje čl. 180. st. 1. za tu godinu).
Dakle, žena je dovedena pred odluku ili ostvariti pravo na starosnu mirovinu prije isteka godine, najkasnije sa 31. prosinca (u kojem slučaju joj ne ulazi u obračun povoljnija plaća ostvarena u posljednjoj godini rada) ili raditi do kraja godine (dakle do 31. prosinca) te ostvarivati pravo u sljedećoj godini, što znači čekati ispunjenje novih dobnih uvjeta (62 godine i 6 mjeseci). Kako je krajem godine (30. 12. 2020.) ispunjavala uvjete starosti, a nije prekinula radni odnos s tim danom, ulaskom u sljedeću 2021. godinu više ne ispunjava nove uvjete starosti (62. g. i 6 mj.). U tom slučaju mora raditi još tri mjeseca do ispunjenja uvjeta starosti propisnih za ženu za 2021. godinu.
Problem nepravde prema ženama može biti dodatno otežan u slučaju ako je prihvaćen otkaz zaposlenja sa 31. prosinca 2020., a novi uvjeti starosti nisu ispunjeni (jer nema doživljenih 62. g. i 6 mj. u početku 2021. godine). U tom slučaju osiguranica ostaje bez posla i mirovine, koju treba čekati još sljedeća tri mjeseca u toj godini, tj. do ispunjavanja uvjeta propisanih za ženu za 2021. godinu. Budući da je došlo do prekida radnoga odnosa zahtjevom zaposlenice radi odlaska u mirovinu (za koju nema ispunjene uvjete – jer prvi dan umirovljenja pada u 2021. g. – što nije mogla predvidjeti), nema pravo ni na naknadu za nezaposlenost. Stoga bi izmjenom i dopunom mirovinskoga zakona trebalo dopustiti da se i plaća iz posljednje godine rada uračunava u mirovinski prosjek ako je u toj godini ostvareno najmanje šest mjeseci rada, uz uvjet da plaće u posljednjoj godini rada nisu povećavane za više od 10 posto, čime bi se onemogućile zloupotrebe povećavanja plaća u posljednjoj godini rada. Tako bi se ujednačio ravnomjeran i postupan odlazak u mirovine tijekom godine, a izbjegli bi se odlasci u mirovine u valovima krajem godine i početkom sljedeće godine.
