– Evo, moj Vilko, ti uvijek »cviliš« što ne možemo kupiti »pravi auto«, a prava je sreća da nemamo »Teslu«, pa da nam ju ljevičari i »antife« sad izgrebu i nalupaju! – uz ranojutarnju kavicu i »novine« pod svojim prstom na svom mobitelu informira me moja ženica Jelica. – Hej, a naš Citroën, da nije i on desničar? Ne će valjda i njega napasti?
– Nemaj straha, umiri se, draga… – tepam joj stihovima klasika – koje je godište, našeg Citroëna mogu napasti još samo trgovci starim željezom! Koliko uopće ima pleha u tim današnjim škrebetaljkama na četiri kotača… I, kažeš, uništavaju te vrhunske »vozilice«, toga vrhunskog »desničara Teslu«? Tja, nije onda čudo da sam i ja, još od kratkih hlačica, imao problema s Teslom! Djed Jure mi je uvijek govorio da je Tesla naš Hrvat jer »dašta će drugo bit, kad je rođen u srcu Hrvacke«, ali stric Joso, s mamine strane, stalno je govorio da je to bio »čisti Srbin, čišći ne mere biti iz Smiljana«… Lijevo-desno, nigdje Tesli stana… A kad smo u školi, u sedmom razredu, iz povijesti dobili onu »historičarku« Milku ili Milevu, kako li se je zvala, tad Tesla ne samo što je »garantovano« bio Srbin, već je umalo postao borac NOB-a, partizan, jedan od sedam sekretara SKOJ-a, u svakom slučaju izraziti antifašist i ljevičar…
– Takav kao ovi koji tuku po autu njegova imena? – prekida me Jelica, a ne znam pravi li se bedasta ili duhovita. Svejedno joj, jer ja naglas nastavljam svoju monološku introspekciju:
– Uglavnom, zbog te drugarice Milke ili Mileve, otad sam izgubio svaku želju saznati išta više o tom i takvom »drugu Tesli«. Pa mi je gotovo cijeli život prošao dok nisam shvatio kako je Tesla bio daleko iznad tih sitnih ograničenosti između Hrvata i Srba, kako je bio i nije bio ni jedno ni drugo, već puno više, čovjek svijeta, »čudo Božje«. I da je, kao takav, pripadao svim narodima i rasama, svim ljudima svijeta, svim Zemljanima, bez obzira gdje su se rodili, a gdje rasli i izrasli. Postao je više od Srbina ili Hrvata, postao je… ne ću reć’ svačiji, nego baš »svima svoj«!
– Da, baš nekako kao i taj naš pozdrav »Za dom spremni!« – izgovori moja Jelica »te tri… opasne riječi« (hoće li uopće proći redakturu?). – Jer i taj izraz je univerzalan, dobrodošao i vrijedi baš za sve narode svijeta!… Osim za Hrvate?
– Heeh, sve ti to dođe kak’ te dedeki i tateki uče, a ove naše, dosad sve »lijeve« na vlasti, njihovi su tak’ učili, dok su oni sami ’91. prespavali po sigurnim desnim utočištima… Tako će i djeca ovih današnjih »Teslo-vandala« ljevičara, ako takvi još uopće rađaju djecu, jednoga dana uvjereno tvrditi da se Tesla zvao Musk i da je bio bar ekstremni desničar, ako ne i desna ruka samih vođa Hitlerova Trećega Reicha!
– A da im nekako dojavimo da je Tesla kod nas ljevičar i antifašist, pa da stane to ludilo? – zamišljeno i pomirljivo će Jelica, tako da opet ne znam pravi li se luda ili je to zaozbiljno?
