S VOŽNJOM GABLECA DOLAZE I PRAVA Smrt gastarbajtera iz Bangladeša

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Mnogi su skloni baviti se velikim idejama socijalne pravde ili nekom ekonomskom ili ratnom krizom, bila to svjetska, europska ili lokalna, a najmanje problemima maloga čovjeka, kada se kao pojedinac nađe u nevolji ili smrtno strada. Iznimku čini svijetao primjer reakcije naših građana u povodu smrtnoga stradanja jednoga stranca iz Bangladeša. Ljudi su reagirali s puno razumijevanja i sućuti za stradaloga i njegovu obitelj. Evo dviju reakcija: »Pokoj mu duši, došao je ovdje trbuhom za kruhom da svojima i sebi opskrbi bolji život i vratit će se u lijesu. Sudbina kleta« te: »Jedan mladi život koji je pošteno došao raditi i stradao na žalost. Pokoj mu duši i počivao u miru. Svaki neprimjeren komentar je suvišan i bezdušan.«

Međutim bode u oči zadnja rečenica drugoga komentara, kojom se upozorava da je svaki drugi neprimjeren komentar suvišan i bezdušan. Nažalost takvo je upozorenje opravdano jer ima pojedinaca koji javno izražavaju mržnju prema stranim radnicima. Namjerno zanemaruju činjenicu da smo i mi bili, a nažalost još uvijek jesmo, također strani radnici u stranim zemljama te da također očekujemo human i dostojanstven odnos prema nama kao stranim radnicima u tuđoj zemlji.

Ipak, unatoč upozorenjima na opasnost neprimjerenih komentara, prošvercao se jedan koji na zaobilazan način iznosi negativno stajalište prema stranim radnicima, kojega ni sam komentator nije bio svjestan, pa citiramo: »Zabraniti platforme Wolt, Glovo i slično, po uzoru na Sloveniju.« Prema tome provedbom takve zabrane onemogućio bi se i rad stranih radnika koji rade za te platforme.

Valja naglasiti da se takvi problemi ne rješavaju zabranama, nego zakonskim propisima i dosljednom primjenom tih propisa, koji obvezuju tzv. platforme ili agregatore kao posrednike u zapošljavanju na obvezno prijavljivanje zaposlenih stranaca na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, za slučajeve bolesti, invalidnosti i smrti.

Postavlja se pitanje, koje postavlja i taj komentator kada piše: »Dno dna je gledati ih kako voze te bicikliće i skuterčiće kroz sva 4 godišnja doba, spava ih 20 u jednoj sobi, zarađuju bijedne novce i još dio šalju svojima. Pa kakav je ovo svijet?«

Ukupan broj godišnje zaposlenih stranaca u Hrvatskoj kreće se oko 120 000. Za sve njih trebali bi biti uplaćivani doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doplatci za djecu, kao i svi ostali porezi

Ako se vratimo na smrt stranoga radnika zaposlenoga u Hrvatskoj, izostali su komentari, odnosno pitanja državnim i javnim institucijama, koje bi trebale djelovati u skladu sa zakonskim obvezama i drugim propisima radi zaštite i ostvarenja prava uzdržavanih članova obitelji nastradaloga, koji su tisućama kilometara udaljeni u Bangladešu, Nepalu, Indiji ili Filipinima. Ne smijemo preskočiti ni strane radnike iz susjednih država kao što su Slovenija, Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, iako su oni u povoljnijem položaju zbog zaključenih konvencija o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Ukupan broj godišnje zaposlenih stranaca u Hrvatskoj kreće se oko 120 000. Za sve njih trebali bi biti uplaćivani doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doplatci za djecu, kao i svi ostali porezi. Sve su to prihodi državnoga i lokalnih proračuna koji utječu na opći rast hrvatskoga gospodarstva i rast bruto nacionalnoga dohotka.

Zato se na primjeru smrti radnika iz Bangladeša može iznijeti nekoliko bitnih zapažanja:

1/ Ako je nastradali bio prijavljen na mirovinsko osiguranje, a stradao je na poslu, vozeći nekomu gablec, članovi njegove obitelji imaju pravo podnijeti zahtjev za obiteljsku mirovinu zbog smrti kao posljedice nesreće na poslu.

2/ Tko je u tom slučaju ovlašten podnijeti zahtjev za mirovinu, jer članovi obitelji ne znaju za svoja prava? Trebao bi se uključiti pučki pravobranitelj ili neka druga institucija.

3/ Budući da je smrt nastupila kao posljedica prometne nesreće, postoji i obveza osiguravatelja za automobilsku odgovornost da naknadi štetu obitelji poginuloga i štetu za eventualno priznavanje mirovine.

4/ U slučaju priznavanja prava na mirovinu mirovinski zavod ima pravo tražiti naknadu štete od osiguravajućega zavoda za automobilsku odgovornost.

5/ Ako strani radnik nije bio prijavljen na mirovinsko osiguranje (a trebao je biti), odgovornost za štetu izazvanu ozljedom na radu (a rad je i vožnja gableca) snosi poslodavac, odnosno posrednik, a to je platforma ili agregator.

Kada bi sve te institucije radile svoj posao kako treba, mali čovjek kao pojedinac, uključujući i njegovu obitelj, bili bi maksimalno zaštićeni u svojim pravima, a institucije bi pozorno pazile da svoje obveze izvršavaju uredno na vrijeme i u skladu s propisima. Ne bi bilo izbjegavanja plaćanja doprinosa i poreza.