ŠTO AKO SE NE POSTIGNE BAŠ SVE (1) Postaje umijeće prepoznati vlastitu ranjivost i ulogu u svijetu

Foto: Shutterstock

Knjigu »Umijeće nepostizanja svega«, vrijedno djelo mlađe španjolske spisateljice Lucíje Martínez Alcalde, predstavili su nedavno suradnici projekta »Obitelj i mediji«. Knjiga je odgovor na problem s kojim se suočavaju mnogi odrasli na Zapadu – pritiskom hiperproduktivnosti i neprestanom uronjenošću u aktivnosti visokoga intenziteta.

Autorica Martínez Alcalde nudi drugačiji pogled na vrijeme, rad i osobne odnose. Njezini su argumenti utemeljeni na kršćanskom iskustvu i antropologiji čovjeka stvorenoga na sliku Božju, što ju čini čitljivom zapravo svima. »Knjiga ne nudi sustave upravljanja vremenom temeljene na algoritmima, nego duboku antropološku i duhovnu perspektivu svakodnevnoga života, snažno ukorijenjenu u kršćanskoj tradiciji, a ipak razumljivu čitateljima svih svjetonazora«, napominju iz »Obitelj i medija«.

»Knjiga ne nudi sustave upravljanja vremenom temeljene na algoritmima, nego duboko antropološku i duhovnu perspektivu svakodnevnoga života, snažno ukorijenjenu u kršćanskoj tradiciji«

»Lucía Martínez Alcalde, koja ima diplome iz filozofije i komunikacijskih znanosti te se specijalizirala za pitanja obiteljskoga života, polazi od misli koja je jednostavna koliko i radikalna: ne možemo sve i to je u redu. Polazeći od toga, iznosi prijedlog o načinu na koji živimo svoj život, usredotočen na prihvaćanje, poniznost, povjerenje i rasuđivanje. Njezina argumentacija ne zagovara odustajanje od truda ni nedostatak predanosti, nego preispitivanje granica, ranjivosti i svijesti o vlastitom mjestu u svijetu«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija« i dodaju: »Autorica se udaljuje od suvremenoga narativa ‘možeš sve’ i umjesto toga prihvaća viziju utemeljenu na unutarnjoj slobodi, ljubavi kao pokretačkoj snazi djelovanja i potrebi da se bitno stavi ispred hitnoga.«

Svako poglavlje napisano je kratko i očito namijenjeno čitateljima koji nemaju vremena za studiozno proučavanje. »Snaga je knjige i u njezinu iskustvenom, osobnom pristupu: Lucía ne piše iz apstraktne teorije, nego o stvarnim iskustvima, otvoreno govoreći o svojim svakodnevnim borbama majke u obiteljskim i profesionalnim obvezama. Ta autentičnost omogućuje čitateljima da se poistovjete s njom i osjećaju da ih netko prati, a ne da ih sudi ili im drži lekcije«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«.

36 sati

iznosi prosječan radni tjedan u zemljama članicama EU-a. Na mnogim se mjestima
promišlja o skraćivanju radnoga tjedna i mogućnostima kako rad u kraćem vremenu
učiniti učinkovitijim. Pritisak hiperproduktivnosti težak je teret obiteljskomu
životu, a povezan je i s odgađanjem zasnivanja obitelji.