– Dečki, a je l’ vi pratite te najnovije vijesti? – i na jutarnjoj subotnjoj kavici (pred)penzića Boris nas nasilu smješta pred večernje ekrane. – Nema čega nema! Ne znaš je li više ovih uhićenih lopova svih vrsta i tipova, načelnika i direktora, šefova i predsjednika društava, stručnih suradnika i drugih muljatora koji »zamračuju« i dok postavljaju javnu rasvjetu ili je više ovih europskih »mirnih« prosvjednika koji pale, ruše i razbijaju sve pred sobom? Sjećate se one: »Danas na Gazimestanu, sutra u vašem stanu«? Sve mi se nekako vidi da bi i ova nova anarhija moglo brzo »s euroulica do naših ‘ilica’«. Lopovluk i nasilje na sve strane…
– Mene ipak više muči ta kriptovaluta – zamišljeno se uključuje Franc – taj nevidljivi digitalni novac. Već su ga počeli naveliko i krasti, dok ja još nisam skužio ni što je to, ni kako se do tog novca dolazi?! Nekak’ slutim da prije tog digitalnog »rudarenja«, ulaganja i zarađivanja sigurno prvo moram imati lisnicu punu pravih novčeka, ha? I kak’ se uopće krade taj novac kojeg nema? Ili ima? Možda su i ti lopovi virtualni, pravi a nepostojeći?… Tja, i vidljivi i nevidljivi, svakako je sve to za zatvor!
– Ma nee, nije! A i otkud nam toliko zatvora, ha, ha? Ima i lijepih vijesti, pozitive – optimističan je Toma, čini se. – Evo, kamen temeljac za novu dječju bolnicu u prigradskom Blatu naše metropole!
– Koja je to već tamo bolnica, treća-četvrta? Mogli su već napravit’ i prigodnu izložbu kamenja ili fotki onih lopatara polagatelja kamena temeljaca! Nikako iz tog blata izvući bolnicu na sunce… – domećem kao najbolji kvaritelj raspoloženja.
– Je, ova se bu izvukla, nju se gradi z europskim novcima, »ziher«! – siguran je Debeli, za kojeg sigurno znam da vijesti apsolutno ne prati. – I ne samo da buju sagradili bolnicu, već odmah mogu jednim udarcem dve muhe rešiti! Ne moraju glavu razbijat’ kaj sa sadašnjim bolničkim zgradama kad presele u novu, jednostavno nek’ ih preurede, prenamijene u zatvore! Fino, u centru grada, za sve one lopove i tipove iz »loših vijesti«. Samo plašim se da im ni to ne bu dost’ za sve koje bi trebalo metnuti u rešt! Još malo i bu se čekalo u repovima, moralo naručivat’ i za zatvor, kak i za bolnicu….
– Ma nemaš brige – javi se svježe besparicom osviješteni umirovljenik kulturnjak Željac – tako istančane lopove, direktore i političare, korumpirane i »mito-izirane«, može se zatvorski smjestiti i u ove sve brojnije nove novcate, a prazne stanove koje neki, da mi je samo znati otkud i kako, kupuju »za sigurnu starost«…
– Kad ni rođene djece nemaju… Zaprav’, znate kaj – Debeli će za kraj – svega ima dost’: i lopova i zatvora, i stanova i planova… Jedino čega nema dost’ to su klinci, djeca! Ne rađa ih se dost’, a bez njih teško bumo mi, država i društvo starčeka, od tmurnih vedre vijesti pravili.
