Kada čujemo riječ svetost, često mislimo na svetce iz davnih vremena, ljude koji su živjeli u posebnim okolnostima, daleko od svakodnevnih briga i izazova. Možda nam se zato čini da je svetost nešto nedostižno, namijenjeno samo rijetkim pojedincima. Međutim ona je poziv svakomu čovjeku, pa tako i mladima koji danas odrastaju u svijetu punom mogućnosti, ali i brojnih izazova.
U Bibliji Bog upućuje poziv na svetost riječima: »Budite sveti jer sam ja svet!« (1 Pt 1, 16). Taj poziv nije namijenjen samo ljudima koji su živjeli u prošlosti, nego i nama danas. Bog ne traži od nas da budemo savršeni, nego da mu otvorimo svoje srce i nastojimo živjeti u ljubavi, dobroti i vjernosti.
Blagdan Svih svetih podsjeća nas na ljude koji su svojim životom svjedočili ljubav prema Bogu i bližnjemu. Isus nam u evanđelju otkriva što znači živjeti svetim životom riječima: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!« (Mt 5, 3). U blaženstvima nas poziva na poniznost, milosrđe, mirotvorstvo i čistoću srca. To su vrijednosti koje su jednako važne i u današnjem svijetu, osobito među mladima.
No što svetost znači mladima danas? Mladi žive u vremenu brzih promjena, velikih očekivanja i stalne povezanosti preko društvenih mreža. Često se uspoređuju s drugima i traže potvrdu vlastite vrijednosti kroz uspjeh, izgled ili broj pratitelja. U takvu svijetu nije uvijek lako ostati vjeran svojim vrijednostima. Ipak Isus nas podsjeća: »Vi ste svjetlost svijeta« (Mt 5,14). Te riječi pokazuju da svatko od nas može svojim ponašanjem unijeti svjetlo u živote drugih.
Svetost se ne mora očitovati u velikim i izvanrednim djelima. Ponekad je to pružena ruka prijatelju koji prolazi kroz teško razdoblje, lijepa riječ upućena osobi koju drugi izbjegavaju, opraštanje nakon svađe ili spremnost da nekomu pomognemo bez očekivanja nagrade. Isus nam daje jednostavnu, ali snažnu zapovijed: »Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga« (Mt 22, 39). Ta ljubav treba biti vidljiva ne samo u našim riječima, nego i u našim djelima, kako nas podsjeća i Prva Ivanova poslanica: »Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i istinom« (1 Iv 3, 18).
Mogu li, dakle, mladi danas biti svetci? Mogu jer svetost ne ovisi o dobi, nego o otvorenosti srca, vjeri i spremnosti na ljubav. Svetost ne znači nikada ne pogriješiti, nego nakon pogrješke ustati, učiti i ponovno izabrati dobro. Apostol Pavao zato potiče mladoga Timoteja riječima: »Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, vladanju, ljubavi, vjeri, čistoći« (1 Tim 4, 12). Taj poziv posebno je važan mladima jer pokazuje da i oni, bez obzira na svoju dob, mogu biti primjer drugima.
Svetost nije bijeg od svijeta, nego nastojanje da ga svojim životom učinimo boljim. Mladi ne moraju čekati odraslu dob da bi činili velika djela ljubavi. Već danas mogu biti svjetlo svojim prijateljima, obitelji i zajednici. Možda upravo u tome leži najvažnija poruka blagdana Svih svetih: svetost nije samo priča o ljudima iz prošlosti, nego poziv svakomu od nas da danas živimo više za Boga i bližnjega.
Vjera nije teret, nego izvor mnogih plodova
»Moj odnos s Bogom iskren je i blizak«, kaže Iva Vukošić, koja dolazi iz Slunja. Živi i radi u Zagrebu u području ljudskih resursa, a svoj odnos s Bogom opisuje kao odnos djeteta s Ocem, osjećajući se svakodnevno njegovom miljenicom zbog svih darova koje joj je dao, a ponajviše obraćenja i dara vjere.Svetost među mladima
Među mladima postoji mnogo svjedoka vjere koji su odlučili, svoj životom, talentima i sposobnostima, približiti se Bogu.
Sveti Karlo Acutis bio je mladić koji je volio računala i internet, baš kao što mnogi mladi danas provode vrijeme u digitalnom svijetu. Ipak je znao da tehnologija može biti više od zabave. Koristio se njome kako bi drugima približio vjeru. Sveti Petar Juraj Frassati, s druge strane, uživao je u planinarenju, druženju i prijateljstvu. Nije se povlačio iz svijeta, nego je u njemu pronalazio prilike za pomaganje siromašnima. Njihovi životi pokazuju da vjera ne mora biti odvojena od naših interesa, nego ih može obogatiti i usmjeriti prema drugima.
Sličnu poruku nosi i primjer našega Petra Barbarića, sluge Božjega iz Bosne i Hercegovine, koji je jednostavnost, marljivost i molitvu živio u svakidašnjici. Ni njegova priča ne govori o nedostižnoj savršenosti, nego o mladom čovjeku koji je ozbiljno shvaćao svoj odnos s Bogom. Nadalje, Jacinta i Franjo Marto, fatimski vidioci, još su kao djeca pokazali koliko iskrena vjera može biti snažna. Njihova osjetljivost za patnju drugih i ustrajnost u molitvi podsjećaju nas da nikada nismo premladi za dobrotu.
Među mladim uzorima nalazimo i blaženu Chiaru Luce Badano, Talijanku koja je svojim životom pokazala da se radost ne mora izgubiti ni kada život postane težak. Voljela je glazbu, šport, druženje i provođenje vremena s prijateljima. Kada se teško razboljela, nije se zatvorila u vlastitu bol, nastojala je ostati bliska ljudima oko sebe i sačuvati povjerenje u Boga. Njezina priča govori o tome da je vjera oslonac i u trenutcima koje ne razumijemo.
Tu je i sveti Juan Diego, kojemu se, prema katoličkoj predaji, ukazala Blažena Djevica Marija u meksičkom gradu Guadalupeu. Njegova poniznost i pouzdanje u Boga podsjećaju nas da vrijednost čovjeka ne ovisi o njegovu položaju, uspjehu ili mišljenju drugih.
Svetost mladih nije ograničena samo na jedan ili dva kontinenta. Tako u Africi također susrećemo mlade ljude čiji životi svjedoče o snazi vjere. Jedan od njih je sveti Kizito iz Ugande, koji je kao četrnaestogodišnjak ostao vjeran Kristu unatoč progonu. Slično svjedočanstvo ostavio je i blaženi Isidore Bakanja iz današnjega Konga, mladić koji nije skrivao svoju vjeru ni kada ga je zbog nje okolina odbacivala. Tu je i sveti Karlo Lwanga, koji je hrabrio druge mlade kršćane da ne odustanu od svojih uvjerenja.
Njihovi životi, iako obilježeni drukčijim okolnostima od života Karla Acutisa ili Chiare Luce Badano, povezuje ista poruka: vjera se ne živi samo riječima, nego svakodnevnom hrabrošću, ljubavlju i vjernošću vlastitoj savjesti. Primjeri tih mladih vjernika mogu nadahnuti i današnje mlade, bez obzira na to gdje žive ili s kakvim se izazovima suočavaju.
Svetost počinje malim koracima
Kad čujemo riječ svetost, često mislimo na velike svetce s oltara, na čudesa i herojska djela. No blagdan Svih svetih, kao i priče s ovih stranica, podsjećaju nas da svetaca ima mnogo više nego što ih piše u kalendaru. Među njima su i obične majke, djedovi i prijatelji koji su vjeru živjeli tiho i vjerno. Svetost nije rezervirana za iznimne ljude, nego je poziv upućen svakomu od nas.
Ona počinje u malim stvarima. U osmijehu prijatelju koji je loše volje, u opraštanju kad bi bilo lakše zamjeriti, u pomoći koju nitko ne će primijetiti, u molitvi prije ispita ili nekoga drugoga izazova. Upravo kroz takve geste postajemo svjedoci evanđelja ondje gdje živimo, u obitelji, školi, na poslu, na fakultetu i među prijateljima.
Zato se ne trebamo pitati jesmo li dovoljno dobri za svetost, nego koji mali korak danas možemo učiniti prema njoj.
Priredili: L. Galić, F. Naglić, N. Obadić, E. Raguž
