Pismenost je sredstvo osobnoga osnaživanja te društvenoga i ljudskoga razvoja. Pismeno izražavanje sjedinjuje umijeće pisanja i čitanja, ono je vrlo važan način isticanja čovjekovih misli, ideja i riječi te je tako nezaobilazan način izražavanja na kojem treba raditi. U novije, informacijsko doba pismenost više nije ograničena isključivo na pisanje i čitanje – danas postoje različite vrste pismenosti: informacijska i medijska pismenost, računalna i financijska i druge.
Civilizacijskim i društvenim napretkom napredovala je i pismenost te ona osim klasične pisane riječi obuhvaća i posjedovanje osnovnoga znanja o medijima, računalima i općenito informacijama koje kruže društvom. Pisana je riječ imala veliko značenje od početaka – ona je oduvijek označavala razinu razvitka pojedinoga društva te bila usko vezana uz obrazovni stupanj ljudi. Jednako kao i verbalno izražavanje, potrebno je posjedovati umijeće pisanja jer je suvremeno informacijsko društvo bez toga nezamislivo. Usmeno izražavanje, odnosno usmena predaja prethodila je pisanoj riječi, što je poznato i iz Biblije: prvotne usmene priče kasnije su zapisane. Biblija kao sveta knjiga ili Sveto pismo i svojim nazivom otkriva koliko je pisana riječ važna za svakoga od nas. Sve što je u Bibliji zapisano danas ne bismo imali da nije ostalo na papiru. Biblija kao sveta knjiga od početaka je širila Božju riječ i tako bila važan činitelj u obrazovanju čovječanstva. Hrvatska književnost i mnoge druge temeljile su mnoga svoja djela upravo na događajima i zapisima iz Biblije jer je Biblija uvijek bila knjiga puna vrijednih i bezvremenski važnih zapisa.
Dan međunarodne pismenosti koji se slavi 8. rujna podsjeća koliko su pismenost i obrazovanje važni za razvoj cjelokupne zajednice i svakoga pojedinca. Bez pismenih ljudi nema napretka društva ni boljitka za cijelu zajednicu. Pismenost je glavni preduvjet za suvremeno i moderno društvo i dakako mlade koji čine bogatstvo svake zemlje i zajednice. Bez mladih i odraslih, obrazovanih i pismenih ljudi društvo bi stagniralo te je zato proslava ovoga dana vrlo važna i svima treba biti poticaj da pomognu u opismenjavanju i onih koji za to – posebno u siromašnim dijelovima svijeta – još nisu imali prilike.
Umjesto za knjigama i časopisima, danas najčešće posežemo za pametnim uređajima, bilo to u svrhu informiranja, razgovora s bližnjima ili razonode. Možda pojam pismenosti zvuči kao da mu nije mjesto u medijskom svijetu, ali upravo je suprotno. Medijska pismenost pojam je koji obuhvaća mogućnost pristupa, analize, kritičkoga vrjednovanja i stvaranja novoga medijskoga sadržaja.
Dakle, medijska pismenost obuhvaća našu aktivnost u tradicionalnim medijima, ali danas sve više i sve češće na internetu i društvenim mrežama. Kod izlaganja bilo kojoj vrsti medijskoga sadržaja treba poznavati vještine kritičkoga mišljenja, biti svjestan sadržaja kojemu se izlažemo i onoga što nam on može donijeti.
Ljudi s razvijenim vještinama kritičkoga razmišljanja lakše razumiju sadržaj kojemu su izloženi te s lakoćom prikupljaju informacije koje su im u tom trenutku potrebne. Kritičko razmišljanje korisnicima pomaže shvatiti da nisu sve informacije na internetu relevantne, a ponekad nisu ni istinite. Posebno je bitno o vještinama kritičkoga mišljenja poučavati djecu koja su u mnogo slučajeva konstantno izložena digitalnim uređajima i elektroničkim medijima. Zbog specifičnosti uređaja koji nam omogućuju uporabu medijskoga sadržaja treba posjedovati i određene tehničke kompetencije potrebne za njihovu uporabu. Na internetu i društvenim mrežama možemo stvoriti svoj vlastiti sadržaj, dijeliti sadržaj neke druge osobe ili organizacije, pokazati što mislimo o tom sadržaju, komentirati. Sve te aktivnosti moraju se naučiti, tehnički svladati, ali i razumjeti kako bismo se njima koristili na ispravan način i ne na svoju ili tuđu štetu.
Pri proizvodnji vlastitoga medijskoga sadržaja potrebno je biti svjestan onoga što činimo, razmisliti poručujemo li tim sadržajem ono što zaista želimo poručiti i može li to što objavimo nekomu nanijeti zlo. Društvene mreže i cijeli virtualni svijet platforma su za izražavanje mišljenja i komuniciranje s drugima, ali unatoč svim posebitostima toga svijeta korisnici ne bi trebali izgubiti svjesnost o onom što u tom okruženju čine te zadržati osnovne ljudske vrijednosti.
O medijskoj pismenosti razgovarali smo s Barbarom Papac, apsolventicom komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te članicom projekta »Djeca medija«. »Cilj i svrha projekta ‘Djeca medija’, krovnoga projekta Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), sustavna je edukacija o medijima te poticanje razvoja osviještenih korisnika koji medijskim sadržajima pristupaju s razumijevanjem i kritičkim odmakom«, kaže Barbara, koja se »Djeci medija« pridružila s nadom da će njezino znanje pomoći djeci i mladima koji se bore s ovisnošću o novim medijima i elektroničkim nasiljem u odgovornoj uporabi medija. »Kada djeca kažu da žele opet čuti vaše predavanje, kada se bore za riječ da podijele svoje iskustvo ili kada od vas traže pomoć za svoj problem, znate da je ono što radite vrijedno«, kaže nam. Naša sugovornica smatra da je uloga medija u današnjem društvu neosporivo velika jer osim što nas informiraju, educiraju i zabavljaju, oni utječu i na formiranje stajališta, vrijednosti i ponašanja. »Upravo medijski odgoj pomaže djeci i mladima da uoče sve pozitivne i negativne strane medija te da steknu vještine potrebne za odgovorno ophođenje s medijima. Sustavna edukacija kroz formalno obrazovanje nužna je za postizanje zadovoljavajuće razine medijske pismenosti. Evidentno je da učenici žele i imaju potrebu pričati o medijima, svojem iskustvu i doživljajima, što nam daje poticaj da ustrajemo u misiji medijskoga opismenjavanja«, zaključuje naša sugovornica.Međunarodni dan pismenosti inicijativa je UNESCO-a kojoj je cilj 8. rujna svake godine svijet podsjetiti na važnost pismenosti i obrazovanja. Ideja o Međunarodnom danu pismenosti nastala je 1965. godine u Teheranu u Iranu na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, gdje je glavna tema bila iskorjenjivanje nepismenosti. UNESCO ističe kako je pismenost temeljno ljudsko pravo i temelj za cjeloživotno učenje te je nuždan preduvjet za osobni i društveni razvoj. Naglasak ovogodišnjega Međunarodnoga dana pismenosti bit će na promišljanju o prostorima za učenje te na osiguravanju kvalitetnoga i pravednoga obrazovanja za sve ljude, što je prijeko potrebno jer podatci iz 2021. godine pokazuju da 773 milijuna mladih i odraslih diljem svijeta ne posjeduje osnovne vještine pismenosti.
Priredili: A. Bukovac, I. Tomić, I. Moslavac
