Poraće Drugoga svjetskoga rata tisuće je Hrvata odvelo u egzil, među kojima i glazbenika i novinara Ivana Degrela.
Rođen je u Županji 17. svibnja 1909. Gimnaziju je završio u Osijeku 1930. Upisao se na Pravni fakultet u Beogradu, no uskoro je prešao u Zagreb, gdje je diplomirao. Kod maestra Lea Mirskoga učio je teorijske predmete i violončelo, a ujedno studirao harmoniju i skladanje kod orguljaša Franje Dugana. Uz ostalo je skladao »Hrvatsku misu«, »Ave Maria« i »Oče naš« te je uglazbio Sudetine pjesme »Majci« i »Čežnja«. Bavio se i matematikom.
Bio je od 1932. član uredništva katoličkoga dnevnika »Hrvatska straža« te istoimenoga tjednika i njihov odgovorni urednik 1933. – 1939., a početkom 1941. bio je član uredništva »Hrvatskoga glasa«, posljednjega dnevnoga katoličkoga lista do danas, koji je prestao izlaziti 31. kolovoza 1941. Od rujna 1942. bio je nadstojnik Hrvatskoga dojavnoga ureda »Croatia«. Neko je vrijeme bio odgovorni urednik »Nove Hrvatske«. Nakon sloma NDH kraće je izbjegao u Austriju, gdje je u Klagenfurtu organizirao pjevački zbor izbjeglica i skladao »Misu«. Godine 1948. pošao je u Buenos Aires. Zaposlio se kao statičar u jednoj građevinskoj tvrtki, zatim kao projektant. Završivši tečaj moderne kompozicije, nastavio je skladati sakralnu i profanu glazbu, većinom za mješovite zborove, orkestre i komorne sastave, češće se koristeći baštinom hrvatskoga pučkoga melosa. Djela su mu izvođena i na argentinskom radiju i televiziji. Od 1953. do smrti ravnao je »Hrvatskim pjevačkim zborom Jadran« (osnovan 1947.). Godine 1953. objavio je i studiju »Suvremeni problemi glazbe«. Bavio se i pitanjem o Haydnovu hrvatskom podrijetlu te utjecajem hrvatske gradišćanske pučke popijevke na njegovo skladanje.
Pisati je započeo u »Luči« 1927., a nastavio u »Omladini«, »Obitelji«, »Hrvatskoj straži«, »Hrvatskoj prosvjeti«, »Sv. Ceciliji«, »Spremnosti«, »Hrvatskom narodu« i dr. Uz Marija Matulića, Ivu Bogdana i Emilija Palluu bio je najistaknutiji katolički politički komentator, posebice u vanjskopolitičkim pitanjima, protunacistički orijentiran. Nakon rata pisao je u emigrantskoj »Hrvatskoj reviji«. Godine 1970. objavio je knjigu »Kobna 1918.«.
Vrijedan i svestran kulturni radnik, umro je Degrel u Florencio Vareli, blizu B. Airesa, 27. svibnja 1976.
