U Starom zavjetu Božjom je uredbom ustanovljen dan Gospodnji. Dan Gospodnji trebao je neprestano podsjećati Izraelce na dar Božjega stvaranja, na dovršenje stvaranja. Dan Gospodnji u Starom je zavjetu podsjećao Izraelce i na oslobođenje iz egipatskoga ropstva, izvanrednim Božjim zahvatom u njihovu povijest. Stoga je dan Gospodnji imao biti dan počinka da se to sveto vrijeme posveti molitvi i zahvaljivanju Bogu za stvaranje i za oslobođenje iz ropstva.
Sve što su proroci naviještali o Božjem silasku ljudima i u povijest, dogodilo se najsvetijim događajem povijesti, a to je naš Gospodin Isus Krist. Isusovo je uskrsnuće pečat i vrhunski događaj Božje objave o smislu stvaranja, o smislu ljudske egzistencije u vremenu, o konačnom cilju našega životnoga putovanja.
Stoga je dan Gospodnji Novoga saveza dan Isusova uskrsnuća, prvi dan po suboti. Apostol Ivan navješćuje: »Prvoga dana u tjednu … uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.« (Iv 20, 1. 5)
Tako će uskrsni dan za Isusove učenike biti trajno dan Gospodnji – dan proslave njegova uskrsnuća – dan susreta s Gospodinom u radosti! To je nedjelja! Taj će dan Crkva od početka slaviti i kao dan počinka da se okupi oko Uskrsnuloga Isusa u euharistiji, u zahvaljivanju, u molitvi i razmatranju.
Nedjelja je, dakle, od apostolskih vremena proslava uskrsnuća Gospodnjega. Sjećamo se toga događaja i njime hranimo nadu našega uskrsnuća! Stoga je bitan sadržaj slavljenja nedjelje misa – euharistijski susret s uskrsnulim Gospodinom! Krivo shvaćaju i krivo tumače Stari zavjet i Novi zavjet one zajednice koje slave subotu, a odbacuju nedjelju.
Potpuni kršćanin – katolik, ne može biti bez nedjeljne mise. Tako je bilo od početka Crkve, a tako to dosljedni vjernici shvaćaju i danas! Amen!
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2005., str. 95.-98.
