Svakidašnje riječi poput tolerancije i podnošenja drugoga preplavljuju današnje medije… U predblagdanskim vremenima ti se formalizmi ispunjavaju, čak se zaustave i ratovi na trenutke. Zar je to dovoljno?
Na pitanje zakonoznanca: »Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?« Isus je odgovorio: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim! To je prva i najveća zapovijed!« A onda je nastavio: »Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci!« Čovjek mora prvotno prihvatiti sebe kakav jest bez obzira na sve svoje karakteristike, mora prihvatiti svoju duhovna dimenziju koja ga čini drukčijim od drugih. Svaki je čovjek satkan fizički otprilike u istom postotku kemijskih elemenata, i zato njegov duh čini njegov karakter, njegovu unikatnost i različitost. Iz toga proizlazi ljubav za životom, a ne iz kemijskih elemenata. Dakle, čovjek u prvom redu treba prihvatiti sebe, ljubiti sebe kao Božje stvorenje te svoga Stvoritelja jer mu je dao iskricu životne ljepote. Pokojni profesor dr. fra Vitomir Slugić dao je jednu od ljepših definicija ljepote rekavši da je ona »težnja za reproduciranjem, dakle, za umnožavanjem ugođaja«. Ako čovjek prihvaća sebe, on se uvijek osjeća ugodno, a kad na to dogradi ljubav prema Stvoritelju, on je slobodan jer je izravno povezan s Univerzalnim. Ako je u pojedincu čista ljubav, on se ne koristi inačicama kao što su tolerancija, podnošljivost – nego jednostavno ljubi drugoga, onakvoga kakav je.
U jednoj obitelji starac sa solidnom mirovinom koju je zaradio u inozemstvu navodi: »Osjetim što je ljubav, ali čini mi se da je nemam od svoje supruge i snahe. Imam sve skuhano i izglačano, ali osjetim prazninu u srcu. Oni mene podnose i toleriraju zbog moje velike mirovine.« Pitanje je koliko taj starac ljubi sam sebe, a koliko druge, pa i koliko ljubi Boga? Da bi bio ljubljen, čovjek mora pružiti ljubav. Ako gleda drugoga očima ljubavi, nikad ne će posustati ljubiti i osjećati ljubav. U Prvoj Ivanovoj poslanici stoji: »Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svoga, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga!« Temelj ljubavi prema bližnjemu je: »Ne možeš toliko pogriješiti koliko ja mogu oprostiti!« Jer tada će se, kako kaže psalmist, ljubav i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti.
