Pogleda li tko u srednjoškolske udžbenike i vježbenice iz Hrvatskoga jezika, u tekstovima koji se navode ne će pronaći previše pozitivnoga govora o majčinstvu i obitelji, ali će zato pronaći nemali broj tekstova nabijenih feminizmom. Pogleda li tko priče i svjedočanstva objavljene po popularnim portalima u posljednjih desetak godina, pronaći će daleko više tekstova o temi »zašto ne želim imati djecu« nego »zašto sam sretan/sretna što imam djecu«, kao što je višekratno primijetio publicist i književnik Boris Beck.
Popularni je narativ, koji je dobrim dijelom prihvatila generacija Z, da su karijera i zarada temeljni kamen osobne sreće, a da se na brak i roditeljstvo (ako uopće) treba odlučiti tek nakon što se ostvarilo sve drugo, što je u kasnim tridesetima, a možda i nikada. To je razlog više da se posluša što imaju reći majke koje radosno žive svoje majčinstvo. Priče majki koje su sretne što imaju više djece, a istodobno su zaposlene na puno radno vrijeme, vrijedna su početna točka promišljanja o majčinstvu u suvremenom društvu.
Više djece i poslovni svijet – čudi se jedino okolina
Korina Vinković rođena je u Zagrebu 1987. godine, pravnica je i majka dvaju dječaka i dviju djevojčica. Članica je zbora »Plamen ljubavi« i župnoga pastoralnoga vijeća župe sv. Kvirina u Zagrebu, a sa suprugom Adamom aktivna je i u zajednici Kursiljo.
»Vjerujem da bi se prvo trebale uvesti određene olakšice za majke, kako poslodavcu ne bi pao mrak na oči kad mu radnica priopći da je trudna«, smatra Korina VinkovićSugovornica je posvjedočila kako četvero djece i stalno zaposlenje doživljava kao izvediv i dobar odabir. »Za mene je to nešto prirodno, jedino što poznajem. Sebe nikada nisam vidjela kao ‘domaćicu’, odnosno nikada nisam poželjela ostati doma. Nisam ni razmišljala koristiti se duljim roditeljskim dopustom s trećim i četvrtim djetetom, čak sam se s prvo dvoje djece vraćala na posao i prije nego što je protekla godina dana. Jednostavno, volim raditi i ne vidim zašto bi se majčinstvo i karijera međusobno isključivali. Dapače, mislim da moje zadovoljstvo i ostvarenje u poslovnom aspektu mogu osjetiti moji ukućani. Smatram da je za mene to jedini ispravan put. Kada su djeca bila mala, sva su vrlo rado išla u vrtić, a popodne bismo kvalitetno provodili zajedno, kao i cijele vikende. I danas smo tijekom tjedna svi u mnogobrojnim obvezama, ali uvijek se nađe vrijeme za razgovor i zajedničke aktivnosti. Međutim reakcija okoline obično je veliko čuđenje. Stalno me pitaju kako to stižem, kada dolazim kući, s kim su djeca. Kao da mi pokušavaju nabiti osjećaj krivnje. Međutim ja sam potpuno sigurna u svoj trenutačni odabir da imam oboje, majčinstvo i karijeru, i nastavit ću tako dok god budem osjećala da je to ono što Bog želi za mene«, rekla je Korina Vinković.
»Još uvijek osluškujem koji je Božji plan za mene, gdje me on to želi. Dio svojega poziva vidim u ulozi supruge i majke, a drugi dio poziva svakako je aktivno služenje u Crkvi – trenutačno pjevanjem u zboru i suradništvom u Kursilju. Sigurna sam da je dio mojega poziva vezan i uz posao, ali tu još uvijek tragam na koji bih način najbolje iskoristila talente koji su mi darovani«, napomenula je naša sugovornica, koja je zaposlena u pravnoj službi hrvatskoga trgovačkoga lanca.
»Koliko ljubavi primaš od svoje djece«
Govoreći o dinamici veće obitelji, sugovornica je istaknula da su braća i sestre veliko bogatstvo jedni drugima. »Puno je veselja, interakcije, međusobnoga pomaganja, učenja, razvijanja socijalnih vještina, vježbanja tolerancije, dijeljenja…«
U majčinstvu je najljepše, smatra, davanje i primanje ljubavi. »Koliko ljubavi primaš od svoje djece svakoga dana, to je zaista neopisivo, kao i osjećaj kada im možeš dati ljubav. Iskreni osmijesi, zagrljaji i lijep odnos između djece zaista ti uljepšaju dan«, rekla je. Na pitanje što je najteže u majčinstvu odgovorila je da je »najteže donositi ispravne odluke u odgoju, procjenjivati sto puta u danu kako se postaviti, što dopustiti, a što zabraniti, kako to prenijeti djetetu«. Posvjedočila je kako u majčinstvu intenzivno osjeća Božju prisutnost. »Kroz majčinstvo sam shvatila što znači služiti, i to u radosti, koja je snaga molitve, pogotovo za svoju djecu, te koliko nam mnogo milosti i ljubavi Bog pruža svakoga dana.«
Iskrivljenje slike majčinstva
»Moj je dojam da se majke u posljednje vrijeme prikazuju kao one koje rođenjem djeteta gube sebe, koje sve svoje vrijeme daju za djecu, koje su u potpunosti podređene toj ulozi. Jednostavno rečeno, kao jedan veliki križ. I da, zna biti puno malih i velikih križeva kada si majka, ali nedovoljno se ističe radost koja je sveprisutna. Tu znamo i mi žene biti suodgovorne, kada se često znamo žaliti na sve obveze i teškoće koje dolaze s ulogom majke, a da pritom ne istaknemo i lijepe trenutke kojih ne nedostaje svakoga dana«, istaknula je sugovornica.
»Moj je suprug sa mnom dijelio sve«
Sugovornica smatra da su otac i majka jednako važni u djetetovu životu. »Istina je da žene imaju posebnu ulogu samim time što nose dijete devet mjeseci, što ga rađaju, često i doje, ali sve to vrijeme i otac ima svoju ulogu. Moj je suprug sa mnom dijelio sve te trenutke i bio mi potpora u svemu. Primjerice ja sam dojila, a on je uspavljivao djecu. Jednako smo mijenjali pelene, jednako presvlačili, jednako tješili, jednako za njima trčali, a danas jednako razvozimo djecu po aktivnostima i potpuno je normalno da jedno od nas preuzme brigu o svoj djeci ako je drugo iz bilo kojega razloga odsutno. Bilo da se radi o službenom putu, bilo da je netko od nas dvoje na nekim aktivnostima ili druženjima. Mislim da naša djeca ne prave razliku između mame i tate, u smislu da bi bili više vezani uz jedno ili drugo. Zbog toga bih mogla reći da na svojega supruga gledam kao na ravnopravnoga partnera u roditeljstvu, ali ne u smislu ravnopravnosti koja se mjeri vagom ili nekim objektivnim mjerilima, nego da se svatko daje nesebično u ljubavi.« Istaknula je da muž uvijek treba biti prvi oslonac ženi. »Zapravo kada se navodi da bi supružnici trebali biti jedno, to bi bio možda najjednostavniji i najtočniji opis.«
»Doživjela sam osudu zbog više djece«
Na često pitanje što bi država trebala učiniti kako bi primjereno vrjednovala i poduprla majčinstvo, i to brojnije djece, sugovornica je iskreno odgovorila opisivanjem negativne društvene klime. »Smatram da bi trebalo stvoriti takvu klimu u društvu da se obitelji, uključujući i obitelji s više djece, smatraju nečim poželjnim, nečim ‘cool’. Mislim da smo danas daleko od pozitivne slike obitelji. Osobno sam na svojoj koži u više navrata i u više okruženja doživjela osudu zbog odabira da budem majka, odnosno da imam više djece. Mislim da trenutačne potpore, to jest politike za pomoć majkama i obiteljima, nisu rješenja kojima se može mijenjati općenito stajalište prema mnogobrojnim obiteljima, koje baš i nije poticajno. Ako se dotaknemo primjerice segmenta rada, vjerujem da bi se prvo trebale uvesti određene olakšice za majke, kako poslodavcu ne bi pao mrak na oči kad mu radnica priopći da je trudna, kao i da u startu ne vidi problem u tome da zaposli žensku osobu. Primjerice kada zbog rodiljnoga ili roditeljskoga dopusta treba zaposliti zamjenu, da se za tu zamjenu ne plaćaju doprinosi ili da poslodavac ima neke druge olakšice tijekom odsutnosti radnice. Na koji god način misli da bi bilo najučinkovitije, država bi morala aktivno ‘reklamirati’ obitelj i obiteljske vrijednosti«, rekla je sugovornica.
Dijete na pijedestalu i odgađanje roditeljstva
