Sporazumom između Vlade i umirovljeničkih udruga osnovano je posebno Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe. To je Nacionalno vijeće trebalo biti savjetodavno tijelo za područje mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja, socijalne politike i zaštite starijih osoba. U tu svrhu Vijeće donosi zaključke i mišljenja kao stručna i savjetodavna pomoć Vladi kod predlaganja i donošenja propisa koji se odnose na umirovljenike i starije osobe. Međutim odluka o osnivanju toga Nacionalnoga vijeća ne objavljuje se u Narodnim novinama pa se ne može znati ni tko su njegovi članovi, po kojim su kriterijima predlagani i birani, posebno glede njihove stručnosti. Podsjeća to na neku vrstu »tajne demokracije«…
Prvo Nacionalno vijeće osnovano je 1. listopada 2020. Kod osnivanja toga posebnoga Nacionalnoga vijeća upozoravalo se da bi se takvo vijeće moglo izroditi u neku vrstu »parlamenta dobrih želja« bez materijalnih pokrića. Naime u vrijeme njegova osnivanja (doba pandemije koronavirusa) u Hrvatskoj se događala neka vrsta trostranoga socijalnoga paradoksa jer se smanjivao broj zaposlenih, a povećavao broj umirovljenika uz istodobno povećanje broja raznih sindikata koji bi trebali štititi interese radnika i umirovljenika. Sada su »rogovi u vreći«.
Nakon toga uvedeno je novo pravo, »novčana naknada za starije osobe« koje nikada nisu radile, dakle nikada nisu plaćale poreze ni doprinose, koji su prihodi državnoga proračuna iz kojega se isplaćuju mirovine i druga socijalna prava. Dakle interesi radno aktivne populacije, uključujući i poduzetnike, nisu identični interesima onih koji ne rade niti su ikada plaćali neke svoje obveze prema državi, ili su plaćali tako malo vremena da im je nedostatno za ispunjavanje uvjeta za mirovinu.
Međutim pred kraj radnoga vijeka, na pragu starosti, i njima se nude od države približno jednaka prosječna primanja kao što ih ostvaruju oni koji su mukotrpno i stresno radili svakodnevno najmanje 15 godina, da bi ostvarili mirovinu ispod visine životnoga minimuma.
Usporedba. Zajamčena novčana naknada za starije osobe bez ijednoga dana rada ili staža priznaje se od 1. siječnja 2026. u svoti od 160,22 eura mjesečno, a visina zajamčene najniže mirovine ostvarene sa 15 godina rada i plaćanja svih poreza i doprinosa priznaje se od 1. siječnja 2026. u svoti od 229,80 eura mjesečno. Prema tome onaj tko je radio 15 godina ostvaruje s navršenih 65 godina zajamčenu najnižu mirovinu koja je samo 69,62 eura viša od nacionalne naknade za starije osobe.
Iz toga se može zaključiti da rad od 15 godina, uz plaćanje svih obveza državi, ista ta država vrjednuje samo 69,22 eura mjesečno više u odnosu na onoga koji nije ništa pridonosio toj državi.
Ta usporedba potvrđuje bolnu nepravdu, odnosno premalu razliku između najniže mirovine zajamčene za 15 godina rada u odnosu na naknadu za starost, koja se priznaje samo zbog starosti od 65 godina, a bez staža, jer to je zapravo neka vrsta »nacionalne mirovine«. Uvjet je samo državljanstvo Republike Hrvatske i dob od 65 godina, dakle samo po nacionalnom kriteriju.
Na eventualni mogući prigovor toj usporedbi odgovaramo da nitko ne prigovara pravu države da štiti stare i iznemogle bez ikakvih prihoda, međutim razlika od 69,62 eura između rada za mirovinu (229,80 eura) i nacionalne naknade (dakle za »nerad« 160,22 eura) premala je. Nitko nije protiv solidarnosti svih sa svima, ali ne smije se solidarnost svoditi na »jednakost u siromaštvu«.
Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe očito nije shvatilo, niti danas shvaća svoju ulogu. Glasno je podupiralo uvođenje nacionalne mirovine umjesto da se uvjetovalo podizanjem niskih plaća, kako bi osnovne mirovine ostvarivane prema stažu i plaćanju doprinosa bile znatno veće.
Nacionalno vijeće šuti i o prijedlogu za ukidanje poreza na mirovine. Pretpostavlja se da podupire ideju ukidanja poreza, iako zna da će se tim ukidanjem povećavati samo visoke mirovine.
Zato je paradoks da se od radnika kao budućega umirovljenika, iako oštećena propisima koje donosi država, očekuje zahvalnost toj državi, odnosno politici, što ga štiti najnižom mirovinom, koja je stvarno obračunata prema stažu i visini plaća, često niža od najniže. Naime, najniže mirovine prima u Hrvatskoj više od 328 tisuća umirovljenika, a to je oko 30 posto svih umirovljenika. Zabrinjavajuće je da taj broj i dalje raste. Zato su opravdani zahtjevi nekih sindikata za povećanjem plaća.
