Ljeposlav Perinić, neobični kolekcionar, koji je 22. prosinca 1992. darovao Etnografskomu muzeju u Zagrebu zbirku od 227 lutaka u narodnim nošnjama iz 107 država svijeta, rođen je 18. svibnja 1922. u Splitu. Već kao gimnazijalac započeo je surađivati u katoličkom tisku. Potpisivao se i kao Kalist Perinić. Studirao je pravo u Zagrebu, a potkraj rata povukao se u Austriju, gdje je radio na »Hrvatskom krugovalu« i upoznao buduću suprugu Mariju rođ. Prpić, s kojom je 1947. otišao u Argentinu. Ondje se uključio u kulturne aktivnosti nove hrvatske emigracije. Tako je godine 1950. izdao »Mali hrvatski kalendar«, a 1954. knjigu Johna I. Pintara »Četiri godine u Titovu paklu«. Bio je član redakcije ugledne hrvatske revije na španjolskom jeziku »Studia Croatica«, u kojoj je i surađivao. Nakon 1990. objavljivao je i u domovini. Vrijedan je njegov tekst »Hrvati u Argentini«, tiskan u zborniku »Budućnost iseljene Hrvatske« 1998.
Najpoznatiji je postao po jedinstvenom načinu skupljanja lutaka. Zamisao je dobio 1957., kada ga je majka posjetila u Argentini i donijela mu za njegove tri kćeri lutke u hrvatskim nošnjama. Na poticaj jedne kćeri započeo je skupljati lutke drugih naroda. Prvu je dobio od prve dame Meksika. Kada mu je lutku švicarskoga gardista poslao papa Pavao VI., priredio je izložbu, nakon koje je dobio naslov »Rey de las munecas – Kralj lutaka«. Dobivao je lutke od brojnih državnika, prvih dama i slavnih osoba, među kojima su Konrad Adenauer, Indira Gandhi, Carlos Menem, Naser, Grace Kelly, Hajle Selasije, Farrah Diba Pahlavi, Benazir Buto, španjolska kraljica Sofija i Dalaj-Lama, a lutku mu je darovao i predsjednik Tuđman.
Održao je brojne dobrotvorne izložbe lutaka, uglavnom za UNICEF. Međunarodna izložba EXPO ’67 održana u Montrealu imala je i mali paviljon pun njegovih lutaka, koji se neslužbeno zvao »Hrvatski paviljon«. Zahvaljujući njemu, španjolski je jezik obogaćen dvjema novim riječima: munecologo – lutkolog i munecoteca – lutkoteka.
Skupio je više od 350 lutaka u narodnim nošnjama iz više od 120 zemalja. U njegovoj pismohrani ostalo je više od tristo službenih dopisa raznih državnika i istaknutih osoba. Ovaj osobiti i zaslužni čovjek za hrvatsku kulturu, gorljiv rodoljub i član predratne Katoličke akcije umro je 12. ožujka 2005. u Buenos Airesu. (L)
