Uz »dječje klasike« poput Snjeguljice, Pepeljuge ili Trnoružice odrastale su generacije, a posljednjih ih godina različiti »cenzori« pokušavaju »otkazati« jer se ne uklapaju u suvremene koncepcije »političke korektnosti«. No osim što je riječ o pričama u kojima se može učiti o temeljnim vrjednotama, kao što su sebedarje, ljubav prema bližnjemu, žrtva i strpljivost, u glasovitim se bajkama djeca mogu izvježbavati za kritičko promišljanje o svojoj okolini, napominju iz »Obitelji i medija«.
Brojne bajke, podsjećaju iz »Obitelji i medija«, završavaju tako da se princ i princeza vjenčaju i »žive sretno do kraja života«. Tu dimenziju, primjerice, suvremena »kultura otkazivanja« ne vidi kao spornu, nego štoviše kao nešto što treba poticati. Ne streme li upravo prema tomu i brojna glamurozna vjenčanja poznatih osoba? »Princ« i »princeza« zaljubljuju se nakon što su se kratko poznavali i odmah – ne upoznavši se zapravo – pompoznim vjenčanjem svijetu »objavljuju« svoju »životnu bajku«? Na tragu tih pitanja iz »Obitelji i medija« postavljaju još jedno protupitanje: Ne bi li se trebalo više govoriti o tome što bi taj »princ« i »princeza« trebali napraviti prije nego što se daju jedno drugomu u braku?
Kada bajke govore o sretnom životu princa i princeze, one ne misle na onaj pompozni i glamurozni dio koji prati vjenčanja i svadbe. Ono što u vjenčanju veseli, podsjećaju iz »Obitelji i medija«, jest slika dvoje ljudi koji su odlučili dati se jedno drugomu i živjeti ostatak života u zajedništvu, nastojeći osnažiti i harmoniju između sebe.
»Često čujemo da život nije bajka. Posebno od onih koji su nečim ranjeni, razočarani ili se bore s nekim životnim teškoćama. Često su glavni uzroci tih trpljenja upravo odnosi koji započinju s namjerom da traju do kraja života, no završavaju bolno. (…) Upravo pričanje priča može biti i način kako mladima objasniti koja ponašanja vode u raspad odnosa, a kojim se ‘alatima’ može njegovati ljubav prema bližnjima«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.