CRKVENI GLAZBENICI U NOVOJ ULOZI Mjuzikl »Božićna priča« pršti radošću i željom za obraćenjem

»Božićna pjesma. Božićna priča o duhovima« novela je koju je 1843. napisao Charles Dickens, od čije se smrti ove godine navršava 155. obljetnica. Priča je to o starom, bogatom i samotnom škrtcu Ebenezeru Scroogeu koji se u badnjoj noći suočava sa svojom prošlošću, sadašnjošću i budućnošću te doživi istinsko obraćenje. Dickensa je na pisanje priče posebno nadahnuo posjet ubožnici za nezbrinutu djecu s ulice »Lane Ragged School«, pa je jedna od glavnih poticaja priči želja da se unaprijedi bijedan položaj radničkoga staleža u viktorijanskoj Engleskoj. Prema britanskom časopisu »The Gentleman’s Magazine  dobrotvorne su donacije početkom 1844. porasle zahvaljujući velikomu utjecaju Dickensove priče. Od svojega prvoga izdanja Dickensova je uspješnica u samo godinu dana doživjela još trinaest izdanja, a za života autor ju je javno čitao 127 puta. Prva je kazališna adaptacija zaživjela već 1844., a prvu je od brojnih filmskih adaptacija djelo doživjelo 1901. godine. S vremenom je priča poslužila kao predložak za radiodramu, operu, balet i mjuzikl, postavši autorovim najpoznatijim djelom. A budući da su se studenti crkvene glazbe poželjeli okušati i u glazbi drukčijoj od crkvene, a koja nosi poruku božićne radosti, okupljena je sjajna ekipa i priča je zaživjela. Od 12. do 19. prosinca tri izvedbe od 75 minuta u Zagrebu (Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, u Novinarskom domu i Maloj sceni) te jedna u Novskoj zaprštale su novom božićnom radošću zaodjenutom u umjetničko ruho, pruživši zadivljenoj publici nezaboravan doživljaj.

Priča o dvama preobražajima uoči Božića

Radnja Dickensove novele svojevrsna je studija slučaja. Ebenezer Scrooge bogat je i smrknut starac koji ne voli ljude ni Božić pa mu i ne pada na pamet udijeliti štogod potrebitima ili otići na božićni ručak k nećaku. Na neugodno iznenađenje i šok, u badnjoj noći posjećuje ga duh njegova pokojnoga poslovnoga suradnika Marleyja, za kojim slijede još tri duha: duh prošlih Božića, duh sadašnjega Božića i duh budućih Božića. Neobični događaji badnje noći suočit će Scroogea sa sobom, svijetom i posljednjim stvarima te ga potresti dubokim obraćenjem. Od hladnoga cinika Scrooge će se preobraziti u radosnoga čovjeka, spremnoga pomoći svakomu, posebno obitelji siromašnoga službenika Boba Crachita. Kako bi utjelovili tu priču, koja je nadahnjivala generacije, studentima Instituta za crkvenu glazbu u pomoć su priskočili članovi glumačke družine KBF-a »Prosopon« i još poneki student drugih smjerova Fakulteta. Svi su se oni okušali u novim izvedbenim aktivnostima i poput Scroogea preobrazili – u prvom redu umjetnički.

»Ova je ideja zapravo studentska inicijativa. Studenti su usprkos zahtjevnosti izvođenja željeli raditi nešto drukčije«, pojasnila je prof. Konstilija Nikolić-Markota, umjetnička voditeljica projekta.

»Nevjerojatna se promjena dogodila«

Mjuzikl »Božićna priča« jedan je od osam potprojekata velikoga projekta »VoxArtis« koji se proteže kroz četiri godine, u kojem sudjeluju svi nastavnici Instituta za crkvenu glazbu i vanjski suradnici. »U razgovoru, nakon jednoga koncerta, želja studenata za nečim novim i drukčijim dovela ih je do ideje scenske izvedbe. Nisam ih htjela obeshrabriti iako nisam još znala što bismo mogli raditi s obzirom na ograničen broj studenata. Počela sam te noći pretraživati… Sutradan smo se sastali i rekla sam da sam nešto našla. Ove se godine navršava 155. godišnjica od smrti Charlesa Dickensa. Budući da se adaptacija njegove ‘Božićne priče’ u mjuzikl poklopila s godišnjicom, predložila sam to djelo. Budući da je trebalo isplanirati projekte za iduće četiri godine, prirodno je ideja postala potprojekt Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta«, rekla je prof. Nikolić-Markota.

Među mnogim adaptacijama Dickensova klasika odabran je mjuzikl za koji je glazbu skladao Michel Legrand, dobitnik triju Oscara i pet Grammyja. Libreto potpisuje Sheldon Harnick, dobitnik Pulitzerove nagrade.

»Djelo je prekrasno, motivirajuće. Brzim smo koracima napredovali. Bili smo sretni što smo pronašli suradnike poput teatrologinje i dramske pedagoginje Ive Milley iz dramskoga studija ZKM-a«, pojasnila je sugovornica. Opisujući proces tkanja predstave, otkrila je kako je u početku izvedba bila pomalo ukočena; studenti glazbe držali su se svojega područja, studenti filozofsko-teološkoga i teološko-religijskih znanosti držali su se medija riječi. S vremenom su se glazba, riječ i pokret počeli glatko povezivati.

»Kada gledam snimke s proba, nevjerojatno je kakva se promjena dogodila. Bio je izazov istodobno pjevati i kretati se! Nevjerojatno je koliko su pojedinci napredovali u ekspresivnosti jer su se našli u novoj situaciji. Kao profesorica klavira vrlo sam zadovoljna. Drago mi je da vidim osmijehe na licima, rast samopouzdanja i otvorenosti« istaknula je prof. Nikolić-Markota.

Umjetničko-pedagoški suradnici na vrijednom projektu bili su i nastavnici Instituta za crkvenu glazbu: mag. mus. Josip Prajz, izv. prof. art. Viktorija Čop, viša predavačica solopjevanja i zborskoga pjevanja Danijela Župančić, mr. art. Vesna Šepar-Kutnar i mag. mus. Neven Boltek. Suradnja s drugim fakultetima u ovom projektu nije službeno ostvarena u projektnoj dokumentaciji jer za to nije bilo vremena, suradnja se praktično ostvarila. U izvedbu je, naime, uključen i komorni ansambl sastavljen od profesora i studenta Glazbene akademije te nastavnika s glazbenih škola. Za projekcije, zvučne efekte i rasvjetu pobrinuo se informatičar Nikola Tomić. Teološki je osvrt na temu djela dao profesor Tonči Matulić s katedre za moralnu teologiju, a profesor fra Ivan Majić smjestio je stvaralaštvo Charlesa Dickensa u književnopovijesni kontekst.

»Svi smo uistinu djeca Božja«

Poruka Harnickovih stihova koje su studenti otpjevali duboka je, općeljudska i kršćanska. Promjena u Scroogeovu biću temelji se na duboku doživljaju da su drugi ljudi – a osobito potrebiti – njegovi bližnji te da samo u zajedništvu može ostvariti radost. »Svi smo mi uistinu djeca Božja, listovi u jednoj knjizi, grašci u jednoj mahuni. Kapi smo u jednoj rijeci, grane jednoga stabla, stvoreni da budemo jedna obitelj. S tisuću očeva, majki, sestara i braće nikada nismo sami. Svako je srce i svaki um dio čovječanstva jer Nebo je osmislilo jednu obitelj«, kazuju stihovi songa »Jedna obitelj«. Ti su stihovi na tragu komentara engleskoga pisca G. K. Chestertona o popularnosti Dickensove priče: »Njezina ljepota i blagoslov… leže u grotlu prave sreće koja žari u Scroogeu i svemu oko njega… bilo da bi vizije božićnih duhova obratile Scroogea ili ne bi, one obraćaju nas.«

»Najbolja mi je suradnja između smjera crkvene glazbe i naše dramske družine. Drago mi je da sudjelujemo u ovakvom projektu gdje mnogo učimo, svi rastemo i zajedno se trudimo izgrađivati nešto jako lijepo. Ovo je doprinos kulturi i, nadam se, rastu pozitivnoga božićnoga duha. Ova je priča klasik. S razlogom je popularna; šalje svevremensku poruku o suosjećanju s najpotrebitijima i putu obraćenja. Ono ne može doći ako se ne suočimo sa sobom kakvi jesmo i situacijom u svijetu kakva jest.«

»Ideja mjuzikla došla je od nas studenata jer smo shvatili da Institut može ponuditi nešto novo, kako bi ljudi upoznali naš smjer, kako bismo dobili što više studenata. Želja nam je da ljudi shvate da nismo samo crkveni glazbenici, zatvoreni u crkveni prostor, nego radimo i za širu publiku. Bilo je izazovno uskladiti sve obveze. Kvalitetni profesori uključili su se u projekt. Ovo nam je prilika okušati se u novim glazbenim stilovima, osjetiti kako dišemo u skupini, izvan svoje zone komfora. Najljepše je zajedništvo koje smo mi student Instituta postigli.«

»Najteže je bilo uskladiti sve elemente izvedbe: glazbene, scenske, plesne, vizualne. Najljepše je što smo se svi promijenili tijekom procesa rada na izvedbi.«

»Ovaj Legrandov mjuzikl (prema Dickensovoj priči) mene kao glazbenicu podsjeća
na samu srž izvođenja glazbe i vremena
došašća – radost! Entuzijazam i pripremljenost zbora i solista pravi je pokretač ove predstave, a njihova zarazna energija pozitivno utječe i dodatno motivira nas u orkestru.«