POKAZAO KAKO HRVATSTVO MOŽE SJATI NA SVAČIJEM LICU 7. rujna 1859. rođen književnik i novinar Nikola Kokotović

Iz kalendara

Jedan od istaknutih Hrvata pravoslavne vjere, sljedbenik Ante Starčevića i član Stranke prava, potom Čiste stranke prava, Nikola Kokotović rođen je 7. rujna 1859. u Lipovu Polju kod Gornjega Kosinja u Lici. Studirao je povijest i ruski jezik na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Od 1879. do 1912. objavio je veći broj, uglavnom nepotpisanih, političkih i satiričnih članaka, podlistaka te kazališnih kritika u listovima »Hrvatska vila«, čiji je odgovorni urednik bio 1884. i 1885., »Sloboda«, karlovačko »Svjetlo«, »Balkan«, koji je uređivao 1886. i 1887., »Hrvatska«, dvotjednik »Dom i sviet«, koji je uređivao od 1888. do 1894., te »Hrvatsko pravo«. Mladenačke, pretežno rodoljubne pjesme objavljene su mu u časopisima i zbirkama, kao i pripovijetke, većinom o temama iz ličkoga krajiškoga seoskoga života, uvijek ispovijedajući kršćanska moralna načela. S Martinom Lovrinčevićem uređivao je kalendar »Živila Hrvatska!«. Neke su mu pripovijesti prevedene na češki. Prevodio je novele i pripovijesti Turgenjeva, Dostojevskoga, Tolstoja i Bjelinskoga te s njemačkoga i francuskoga. Od 1881. uređivao je Hrvatsku biblioteku Knjižare L. Hartman (Kugli i Deutsch), koja je donosila kraće romane i pripovijesti hrvatskih i stranih pisaca.

Objavio je u dva sveska svoje »Crtice« 1883. i 1887. Sastavio je priručnike za pismenu komunikaciju, najprije »Hrvatski pučki pismovnik« s Augustom Harambašićem te samostalno 1890. »Novi uzor-listar i kućni savjetnik za sve družtvene prilike u domaćem i poslovnom životu«, koji je zatim izišao u više izdanja. Zbog svojega rodoljublja bio je 1887. s Harambašićem zbog »veleizdaje« suđen za oružanu pobunu, osuđen na godinu dana zatvora, smanjeno na tri mjeseca, i gubitak građanskih prava. Obolio je 1912. pa se o njem najviše brinula udovica književnika Eugena Kumičića Marija. Njegov prijatelj svećenik Ivan Jemeršić o njemu je zapisao: »Nikola Kokotović ostavio je iza sebe svjetao primjer, kako se hrvatstvo bez obzira ma i na čiju vjeroizpoviest, može sjati na svačijem licu i biti zasadjeno u svačije srdce.«

Umro je 6. siječnja 1917. u Zagrebu, gdje je i pokopan. (L)