Hrvatski političar, diplomat, ekonomist, revolucionar i naposljetku mučenik za slobodnu Hrvatsku pravaš Eugen Kvaternik poginuo je prije 155 godina u Rakovici, nakon neuspjele pobune koju je podignuo protiv austro-ugarske vlasti.
Nakon studija teologije u Senju i Zagrebu (1843. – 1844.) upisao je pravo i pedagogiju u Pešti te diplomirao 1847. Zbog političkih stajališta tijekom Bachova apsolutizma (1851. – 1861.) izgnan je iz Monarhije. Emigrirao je u Rusiju, primio rusko državljanstvo te nastojao pridobiti ruske vlasti za svoje političke ideje. Potom je lobirao za Hrvatsku u Francuskoj i Italiji, a nastojao je pridobiti i naklonost Svete Stolice i Poljske. Isticao je nužnost sjedinjenja hrvatskih zemalja te povijesno i prirodno pravo Hrvata na vlastitu nacionalnu državu. Nakon povratka u Hrvatsku 1861. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Uz potporu Ante Starčevića načinio je temeljni program Stranke prava. U zastupničkom je govoru, pozivajući se na hrvatsko državno pravo, zahtijevao da se u izravnim pregovorima s kraljem osigura potpuna samostalnost sjedinjene Hrvatske (Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije). Zbog političkih stajališta u »Političkim razmatranjima« osuđen je 1862. na zatvor i ponovni izgon iz Hrvatske. Godine 1863. napisao je spis »Hrvatski glavničar«, u kojem je izložio svoje ekonomske postavke. Potkraj 1865. vratio se u Hrvatsku, ali je uskoro ponovno protjeran. U progonstvu je razvio političke kontakte s Garibaldijem, češkom i mađarskom emigracijom. Povratak mu je bio dopušten u srpnju 1867., u povodu krunidbe Franje Josipa I. Važnu raspravu »Istočno pitanje i Hrvati« objavio je 1868.
Razočaran neuspjelim diplomatskim nastojanjima, u listopadu 1871. pokrenuo je oružanu pobunu protiv Monarhije. Uoči pobune bio je osnovao Privremenu narodnu hrvatsku vladu s Petrom Vrdoljakom, Antom Rakijašem i Vjekoslavom Bachom. Većina vođa, tako i Kvaternik, ubijeni su. Godine 1921. u organizaciji Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« posmrtni ostatci preneseni su u zagrebačku katedralu. Lijepu spomenpjesmu »Epitaf bez trofeja« napisao mu je Matoš, a August Cesarec posvetio mu je domoljubnu dramu »Sin domovine«. (L)
