Krajem sedamdesetih u javnosti se pojavila riječ u obliku (engleskoga) akronima ili pokrate: NIMBY. Ona opisuje protivljenje lokalnoga stanovništva smještanju nekoga objekta ili aktivnosti u njegovu neposrednu okolinu, a u hrvatskom prijevodu doslovno znači: ne u mom dvorištu. Odlagalište otpada, spalionica smeća, nuklearna elektrana ili prihvatni centar za migrante izazivaju otpor lokalnoga stanovništva koje želi spriječiti onečišćenje vlastitoga prostora, izbjeći zdravstvene rizike ili društvene napetosti.
Ne u mom dvorištu!
Prvi autor kovanice NIMBY nije poznat, ali je poznato da su političari, industrijalci i investitori prigrabili tu riječ i upotrebljavaju je za etiketiranje ekoloških prosvjeda kao društvene patologije: lokalno je stanovništvo tvrdoglavo i nerazumno jer odbija korisne projekte u svojoj blizini. NIMBY je efekt dugo vremena bio oznaka za neoludite, protivnike tehnologija i napretka, no danas je jasnije da je lokalna pobuna prirodna reakcija ugroženih ljudi.
Ugroženi stanovnici kolateralna su žrtva neosmišljenoga razvoja, političkih promašaja, medijskih manipulacija i (ne)stručnih analiza. Tako se u kriku »ne u mom dvorištu« ekološki problemi sprežu sa socijalnim i, naravno, etičkim sadržajem.
Vapaj Zemlje i vapaj siromašnih
Taj se krik, u enciklici »Laudato si’«, može prepoznati kao »vapaj Zemlje i vapaj siromašnih« (LS §49). To je slika i stvarnost kojom papa Franjo otkriva i povezuje ekološku i društvenu nepravdu. Jer ugroženi su ljudi uglavnom oni siromašniji, politički nemoćni, bez pristupa medijima, bez novca za odvjetnike ili stručnjake… Stoga se, na primjer, smeće ne gomila na Pantovčaku, nego u Jakuševcu, a splitsko smeće ne završava na Mejama, nego kod Mejaša. U enciklici papa Franjo podsjeća da »najteže posljedice svih nasrtaja na okoliš trpe najsiromašniji« (LS §48). Zato su iscrpljivanjem ribljih zaliha pogođeni mali ribari koji žive od ribolova, a onečišćenjem voda oni koji ne mogu kupiti vodu u bocama…
Novi Jakuševec
Zbog nedavnoga, samo trodnevnoga štrajka radnika Zagrebačkoga holdinga građani su mogli lakše shvatiti pojam i uzrok NIMBY fenomena – lokalne pobune stanovništva zbog onečišćenja vlastitoga dvorišta. Jer, u Zagrebu, nitko ne želi smeće u svojem haustoru. Žute, plave i smeđe vrećice pred vlastitim vratima omogućile su Zagrepčanima da iskuse ono što u Jakuševcu traje desetljećima.
Ili ono čime gradska vlast prijeti stanovnicima Resnika: izgradnja Centra za gospodarenje otpadom. Samo sedam kilometara od glavnoga trga Hrvatske, tvrde Resničani, gradit će se novi Jakuševec.
»Posebno mjesto za stolom«
Dok dnevna politika protivljenje lokalnoga stanovništva opisuje NIMBY sindromom, iracionalnim, sebičnim ili pretjerano emotivnim prosvjedom, papa Franjo smatra da »lokalno stanovništvo mora imati povlašteno mjesto u tim raspravama«, odnosno »posebno mjesto za stolom« (LS §182). Dok stručnjaci ili investitori »lokalce« optužuju za povratak u pećinu, papa Franjo potiče lokalno stanovništvo da »propitkuje o tome što želi za sebe i za svoju djecu i uzima u obzir ciljeve koji nadilaze neposredan ekonomski interes« (LS §182).
Ekološka asimetrija prostora
Iako se pojam NIMBY eksplicitno ne nalazi u Franjinoj enciklici, moguće ga je prepoznati kao poziv za okolišnom pravdom. NIMBY pobuna zapravo je protivljenje prostornoj asimetriji, nepravednoj raspodjeli rizika u zajedničkom životnom prostoru. NIMBY prigovori briga su o dnevnom boravku, dvorištu, haustoru, poljoprivrednom zemljištu, gradskom kvartu i domovini. Upravo prema naslovu Franjina okružnoga pisma – »Enciklika o brizi za zajednički dom«. Stoga je, i u Hrvatskoj, potrebno sačuvati NIMBY aktivnosti, ali pod jednim uvjetom – da ne budu onečišćene ili kompromitirane stranačkim politikama.
