Nenatjecateljski program Velikih pet Zagrebačkoga filmskoga festivala donosi filmove iz pet najvećih europskih kinematografija: francuske, španjolske, talijanske, engleske i njemačke. Iz Španjolske stiže veoma dobra psihološka drama »Oni koje volimo« uglednoga redatelja Rodriga Sorogoyena (1981.), koja uskoro dolazi u kina, a premijerno je prikazana u Cannesu.
To je ujedno izvrstan metafilm upravo o snimanju filmova i svemu što taj posao zahtijeva, radu iza kamera, odnosima među filmašima, posebice o ulozi redatelja i njegova ponašanja kakav je prije bio češći. Stoga se film vrlo vješto režijski i montažerski poigrava formatom slike, primjenom ili izostankom zvuka i boje, uvijek s odličnom fotografijom i uvjerljivim glumcima.
Tematski podsjeća na nagrađivan norveški film »Sentimentalna vrijednost« Joachima Triera, samo što je umjesto u kazališnom svijetu radnja smještena u filmski. U oba filma očevi su redatelji koji se nakon niza godina vraćaju i žele ispraviti svoj odnos s kćerkom, nudeći joj ulogu u svojoj predstavi odnosno filmu.
Esteban Martinez (Bardem) uspješan je redatelj koji se nakon 13 godina vraća u Španjolsku da bi snimio film i kćeri Emiliji (Luengo) ponudio ulogu. Sastali su se i rekao joj je kako je to film o izdaji, napuštanju, ljubavi, pomirenju. U biti to se događa njima. Jer ljubav je ostala, nit je to koja ih spaja i vraća. Emilia prihvaća glumiti u tom filmu pa poslovna i emocionalna pustolovina iscjeljivanja počinje… Film govori i o drugim odnosima roditelja i djece, osobnostima, a redatelj R. Sorogoyen posvetio ga je svojemu ocu.





















