BAJKE KAO »KONTRAKULTURA« KULTURI OTKAZIVANJA (1) Čitati s djecom i zajednički razvijati »aparat« ispravnoga rasuđivanja

Kultura otkazivanja relativno je nov trend u zapadnim društvima, u kojima je posljednjih godina postalo gotovo uobičajeno da se u javnom prostoru nastoje izbrisati i »otkazati« neke pojave, događaji ili osobe iz prošlosti koje su po mjerilima »modernoga društva« nepodobne. Problematično je u svemu što mjerila nerijetko nisu objektivna, nego ih određuju oni – ujedno i dobro medijski pozicionirani – koji neke fenomene iz prošlosti jednostavno ne podnose pa ih na taj način i žele eliminirati iz svijesti današnjega društva.

Projekt »Obitelj i mediji« kulturu otkazivanja propitao je u kontekstu suvremenih cenzuriranja i »pročišćivanja« bajki koje su u posljednjih stotinjak godina postale svojevrsni klasici uz koje su odrastali naraštaji djece, danas već i u dobi djedova i baka.

Odgovornost je na današnjim roditeljima, napominju, da zajedno s djecom čitaju bajke i prolaze kroz prave (necenzurirane) verzije bajki te da u djeci nenametljivo razvijaju »aparat« ispravnoga rasuđivanja.

Kao primjer uzeli su Pepeljugu. Bajka govori o mladoj djevojci koju najprije »eksploatira« njezina maćeha. Da bi se izvukla iz takve situacije, ona se udaje za princa. »Neki ljudi danas, uzimajući kao polazište ‘moderni mentalitet’, smatraju da bi se ta bajka trebala prepričati imajući u vidu drugačiju poruku. A ona je da se djevojčica mogla osloboditi bez obzira na to hoće li se ili ne će udati«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«. »Ali stare bajke u sebi nose arhetipove i sveopće istine na koje se ipak možemo osloniti. Primjerice ideju da je ljubav snažnija od zla, da se nade mogu ispuniti ako imamo dobre namjere, da jedinstvo donosi snagu posebno kada su vremena veoma teška«, napominju iz »Obitelji i medija« i objašnjavaju: »Pepeljugina udaja za princa i danas može predstavljati zamisao da one koji su bili dovoljno ponizni da se ne bore zlom protiv zla ipak čeka put iskupljenja.«