NADAHNUĆA MLADIH SVETIH DUŠA Dnevnik sreće koji bi mogao biti nadahnuće tinejdžerima

U medijskom prostoru, ali i u nizu privatnih razgovora, često se može čuti teza da su današnji mladi inertni, bezlični, da nisu kao neke ranije generacije, koje su bile spremne »revolucijom« mijenjati svijet. Projekt »Obitelj i mediji« smatra suprotno i afirmira ulogu mladih u suvremenom društvu, što je pokazao prikazom knjige »Dnevnik sreće – Priče o mladim ljudima koji su tražili sebe« koju su napisale talijanska redovnica s. Dolores Boitor i istaknuta književnica Cecilija Gelatolo.

Mladi ljudi o kojima pišu talijanske autorice – Chiara Luce Badano, bl. Carlo Acutis, Matteo Farina i Angelica Tiraboschi – živjeli su uzornim kršćanskim životom i bili su svjedoci da sreća ne ovisi toliko o izvanjskim okolnostima koliko o zdravlju duše.

»Svijet treba svjedoke više nego učitelje, govorio je papa Pavao VI. Dakle, mi ne trebamo nekoga tko će nam doslovno reći što trebamo činiti u svom životu, nego nekoga u koga se možemo ugledati, koga možemo ‘oponašati’ kao model dobra života«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«

Knjiga se koristi književnom imaginacijom i donosi njihove stilizirane duhovne dnevnike koji su utemeljeni na stvarnim događanjima iz njihova života. Nakon čitanja njihovih »dnevnika« o četirima mladim »svetcima u trapericama« projekt »Obitelj i mediji« piše: »Četiri tinejdžera iz knjige pronašla su svoj smisao života u istinskoj ljubavi prema svojim obiteljima i prijateljima, u upuštanju u volonterski rad, u dijeljenju svojih stvari sa siromašnima, u pozornom slušanju bližnjih. Oni su shvatili da se njihova misija ostvaruje ‘ovdje i sada’, među ljudima koje svakodnevno susreću.«

»Dnevnik sreće«, dodaju iz »Obitelji i medija«, potiče i mlade i odrasle da je svaki trenutak ovozemaljskoga života dragocjen i da je šteta živjeti i tratiti vrijeme. »Chiara, Carlo, Angelica i Matteo pozivaju nas da donosimo hrabre, autentične, herojske izbore, makar i u banalnim okolnostima. Oni nam pokazuju da smo poslani na svijet da bismo mijenjali stvarnost, a ne da bismo se predavali… Svijet treba svjedoke više nego učitelje, govorio je papa Pavao VI. Dakle, mi ne trebamo nekoga tko će nam doslovno reći što trebamo činiti u svom životu, nego nekoga u koga se možemo ugledati, koga možemo ‘oponašati’ kao model dobra života«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.

Carlo Acutis proglašen je blaženim 2020. godine. Preminuo je 2006. godine, a pokopan je prema vlastitoj želji u Asizu zbog iznimne ljubavi prema sv. Franji Asiškomu. Njegova kauza otvorena je 2013. godine.