Na području Valture u Vizaču i župi sv. Ivana evanđelista nalaze se ostatci najstarije pretpovijesne istarske gradine, koja datira u 15. st. pr. Krista. Za vrijeme Histra (željezno doba od oko 11. st. pr. Kr.) ona je postala središte njihova obitavališta s nazivom Nezakcij te je s još dvjema gradinama, Mutilom (Medulin) i Faverijom (Mutvoran), 177. godine pr. Kr. došla pod rimsku vlast. O Histrima je pisao rimski povjesničar Tit Livije naglašavajući njihovu hrabru borbu kroz dva rata s Rimom i junačko samoubojstvo u Nezakciju prije rimskoga osvajanja gradine. Rimljani su u Nezakciju na histarskim svetištima podigli tri monumentalna hrama te uz ostala božanstva u 2./3. st. štovali »Magna Mater« (Veliku Majku), čije se čašćenje u vrijeme kršćanstva, a osobito u srednjem vijeku, pretočilo u naziv Valture s imenom Sveta Marija od Valture. U rimsko je vrijeme cijelo područje od 59. g. pr. Kr. pripojeno Cisalpskoj Galiji pod upravom Gaja Julija Cezara, za kojega istraživanja smatraju da je osnovao i Polu, a ne August, kako se do sada smatralo. Grad i cijela Istra pod rimskom su vlašću bili u procvatu od 27. g. pr. Kr. do 14. godine, u vrijeme Augusta, Tiberija, Kaligule, Klaudija i Nerona.
Kršćanstvo je tijekom 4. st. u Nezakciju izgradilo dvojnu baziliku dvoranskoga tipa s upisanim apsidama i narteksom (predvorje za katekumene i pokajnike). Sjeverna je bazilika imala mozaični pod i baptisterij (krstionicu) povezanu s katekumenejom (prostorija za podučavanje budućih krštenika). Zbog navale avarskih i slavenskih plemena od 594. do 611. Nezakcij i drugi istarski gradovi napušteni su ili razrušeni. Od 1898. vrše se sustavna arheološka iskapanja u Nezakciju, kojima su otkriveni histarski bedemi i nekropola, rimski forum s bazilikama, zgradama, termama i hramovima.
