Došla je 2023. godina, Hrvatska ima 1,6 milijuna zaposlenih, manju stopu imaju Italija i Grčka. Radnika je oko 36 tisuća više nego što ih je bilo u istom razdoblju prošle godine, ali i oko 9 tisuća zaposlenih manje u odnosno na prethodni mjesec. Pad na mjesečnoj razini, podsjećaju analitičari RBA, traje od kolovoza i obično se trend pokreće u siječnju ili veljači, kada počinje jače sezonsko zapošljavanje. U odnosu na prosinac 2020. HZMO je evidentirao 71 tisuću mirovinskih osiguranika više, a u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu 62 tisuće više. Hrvatska je 2022. godine prestigla i rekordnu zaposlenost iz 2008. godine. Stopa registrirane nezaposlenosti od 6,7 posto (za žene 8,1 posto) lagano je iznad stope nezaposlenosti u Europi. Međutim, stopa zaposlenosti od 69 posto u trećem tromjesečju još je znatno ispod prosjeka EU-a od 75 posto. Na burzi je sada evidentirano nešto manje od 120 tisuća nezaposlenih osoba, što je petnaestak tisuća više nego što je bilo tijekom ljetnih mjeseci. Državni Zavod za zapošljavanje objavio je 19 tisuća slobodnih radnih mjesta, a oglasili su da se nudi posao na pola radnoga vremena i za dvjestotinjak umirovljenika, i to za umirovljene medicinske sestre, prodavače, kuhare i pomoćne kuhare, konobare te dostavljače. MUP ističe da je do prosinca 2022. godine odobrio oko 115 tisuća dozvola za boravak i rad stranca. Turizam i ugostiteljstvo nadoknadili su svoje pandemijske padove i zaposlenost vratili na stanje iz 2019. godine. Gleda li se nešto dulji period od tri godine, nova radna mjesta nastala su većinom u graditeljstvu – oko 15 tisuća – te u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima – oko 11 tisuća. U građevini zaposlenost kontinuirano raste posljednjih sedam godina, a kraj 2022. godine završili su sa 131 tisućom zaposlenih. Snažno povećanje zaposlenosti od 20 posto, odnosno deset tisuća osoba, imao je IT sektor i taj trend kontinuirano traje od 2015. godine, napisala je Ljubica Gatarić za Večernji list.
Prošle se godine za Vladinu mjeru »Biram Hrvatsku« prijavilo samo 184 naših sugrađana, a iskoristilo ju je samo njih 136, od čega 111 za povratak u Hrvatsku, odnosno 25 za preseljenje unutar Hrvatske, iz razvijenih u nerazvijene krajeve, što je također opcija. Neslužbeno su iz Banskih dvora potkraj prosinca 2021. godine, kada su najavili taj program, priopćili da ciljaju na povratak čak do 4500 hrvatskih građana, ne odmah u prvoj godini, ali vjerojatno tijekom četverogodišnjega razdoblja. No već su prvi mjeseci prošle godine, u kojoj je počela provedba, pokazali veliku nezainteresiranost Hrvata u dijaspori za povratkom u domovinu, a kraj godine to je potvrdio. Uglavnom, u zemlju se vratilo 2,8 posto sugrađana od minimalne brojke koju je naciljala Vlada.
Iz Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, koji operativno provodi tu mjeru, odgovorili su Jutarnjemu listu da je još 14 zahtjeva u obradi, a na 34 zahtjeva negativno su odgovorili. Valentina Krstanović, 27-godišnja učiteljica razredne nastave i engleskoga jezika iz Čepina, jedna je od 111 njih koji su izabrali Hrvatsku te se nakon dvije godine rada u Njemačkoj vratila kući. »Nikada nisam tamo planirala dugo ostati. Bilo je to silom prilika, jer u Hrvatskoj po završetku fakulteta za mene nije bilo posla, a u Njemačkom Ravensburgu dobila sam posao u vrtiću kojim sam bila jako zadovoljna. Međutim, biti sam u stranoj zemlji nije nimalo lagano, pogotovo što sam tamo došla praktički na početku pandemije. No sve se to posložilo, uvjeti su bili izvrsni, mogućnost napredovanja također, ali tamo sam ipak bila stranac i to mi se nikako nije sviđalo«, rekla je povratnica. Sve vrijeme boravka u Njemačkoj slala je molbe za posao u Hrvatskoj, ali nikada joj nitko nije ni odgovorio. Danas drži poduke u učenju za učenike i studente, ali i tečaj stranoga jezika, pripreme za državnu maturu, kreativne radionice, pripreme predškolaca i pripreme za majstorske ispite, napisao je Nikola Patković u Jutarnjem listu.
Slikovnica uz koju će slabovidna djeca lakše naučiti glagoljicu jedinstven je projekt s kojim su osmašice iz zagrebačke OŠ Kajzerica pobijedile na natječaju iz kreativnih industrija, napisala je Ida Balog u Večernjem listu. »I Oli glagoljicu voli« naziv je slikovnice koju su izradile četiri učenice, četrnaestogodišnjakinje Tena Pejić, Nuša Matija Maršić, Leonarda Sršen i Ana Barać, i prototipom pobijedile na četvrtom Milenijskom natjecanju iz kreativnih industrija koje je u studenom održano u Osijeku. Prva je to hrvatska slikovnica za slabovidnu djecu i govori o dječaku Oliju i njegovoj prijateljici Oljici koja ga upoznaje s čarima pisma, a on njoj govori o svemiru i povijesti. Namijenjena je đacima nižih razreda osnovne škole koji se tek upoznaju s glagoljicom, koja, kažu, već polako pada u zaborav, a posebno joj je vrijednost to što je prilagođena slabovidnoj djeci. U realizaciji im je pomogla profesorica hrvatskoga jezika Stanka Svetličić, koja je i voditeljica izvannastavne aktivnosti »101 lice glagoljice«, a osmogodišnji Oliver Blažević, slabovidni učenik drugoga razreda OŠ Kajzerica, bio im je glavna inspiracija, posebice za glavni lik slikovnice Olija, kako mu je nadimak. Kako bi zamisao realizirale bez pogrješke, obratile su se Centru za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba »Vinko Bek«, gdje su među ostalim doznale i da ne postoji puno knjiga za slabovidne osobe. »Cilj nam je, uz promociju, bio da pokažemo široj publici koliko glagoljica može biti zabavna te da našim učenicima približimo kako na pametan način mogu iskoristiti društvene mreže«, rekla je prof. Svetličić.
