Teško bi se među svetcima sveopće Crkve pronašao onaj koji se u svojem životu nije predao pod okrilje Blažene Djevice Marije. Izuzetak nisu ni dvojica mladića blaženika, a uskoro i svetci Carlo Acutis i Pier Giorgio Frassati. Rođene u razmaku od jednoga stoljeća i u različitim povijesnim okolnostima, spaja ih, osim istoga dana kanonizacije zakazanoga za nedjelju 7. rujna, ljubav prema euharistiji, ali i Blaženoj Djevici Mariji. Uz Jubilej mladih, tijekom kojega su u Vječnom Gradu stotinama tisuća mladih iz cijeloga svijeta na čašćenje bile izložene relikvije te dvojice budućih svetaca, istražili smo kako je u njihov put do svetosti utkana Majka Crkve.
CARLO ACUTIS
S Gospom od Krunice u nebo
»Djevica Marija jedina je žena u mojem životu«, govorio je tako za svojega života Carlo Acutis (1991. – 2006.). Te su riječi »Božjega influencera« jedan u nizu dokaza koliko je volio Blaženu Djevicu Mariju i koliko se u životu uzdao u njezin zagovor. Carlo je uvijek gajio vrlo veliku pobožnost prema euharistiji i prema Blaženoj Djevici Mariji, doznaje se to iz knjige »Tajna moga sina« čija je autorica njegova majka Antonia Salzano Acutis. Govorio je: »Svaki put kada se obraćamo Majci Božjoj, stupamo u izravan i neposredan dodir s nebom. Gotovo da u njega ulazimo. Nazivajući je ‘milosti puna’, tim zazivom potvrđujemo svoju sinovsku odanost.«
Još je odmalena, prisjeća se majka, gajio blizak odnos s Blaženom Djevicom Marijom te je često govorio o njoj, a »najromantičniji spoj u danu« bila mu je upravo molitva krunice. Bio je svojevrsni ambasador Djevice Marije i molitve krunice, uvijek je ponavljao: »Poslije svete euharistije, sveta krunica najmoćnije je oružje za borbu protiv zloduha i najkraće ljestve za uzlazak u nebo.«
Vjerni molitelj krunice
Acutisov život obilježila su i hodočašća u dva velika europska marijanska svetišta. Budući da je obitelj običavala ići na putovanja po Carlovoj želji, on je 2005. i 2006. godine odabrao Lourdes i Fatimu. Ispred špilje ukazanja u Lourdesu Carlo je dao zavjet Djevici Mariji da će uvijek biti vjeran molitvi krunice, obećanje koje je i održao do kraja života. Na hodočašću u Fatimu, piše Will Conquer u knjizi »Geek u raju«, postao je svjestan mnogih stvari, a pobožnost malih pastira iz Fatime posebno ga je ganula. Toliko da je odlučio živjeti poput njih, u duhu žrtve. Među dragocjenostima koje je donio iz Fatime nalazi se i krunica.
Carlo Acutis nakon toga je hodočašća učio razmatrati otajstva Kristova života moleći krunicu te je tako raslo njegovo prijateljstvo s Isusom. No ipak je jedno marijansko svetište u Acutisovu životu i srcu zauzimalo posebno mjesto. Kako su i obiteljski bili usko povezani sa svetištem, Acutis je posebnu privrženost iskazivao prema Gospi od Krunice iz Pompeja. Njegova majka svjedoči da je obitelj za Carlova života sedam puta napravila čin predanja Gospi od Pompeja, tj. Kraljici Krunice. Carlo je, prema riječima njegove majke, govorio kako je jako važno pomagati Djevici Mariji i dovoditi osobe da se predaju njezinu Bezgrješnomu Srcu.
»Vjernomu molitelju svete krunice«, kako ga se naziva u jednom zazivu u njegovim litanijama, bila su jako važna i mjesta na kojima se Blažena Djevica Marija tijekom stoljeća očitovala, bilo čudesima bilo vodstvom svoje djece u istinski život. To ga je potaknulo da među četirima izložbama koje je priredio bude i ona o Marijinim ukazanjima. Zbog svoje bolesti i smrti nije uspio sam završiti izložbu pa su to 2014. učinili njegova obitelj i prijatelji. Izložba, kao i ona o euharistijskim čudima, kruži svijetom, ali i internetom – u Acutisovu »digitalnom stilu« izložba je dostupna na internetskim stranicama i mobilnoj aplikaciji.
PIER GIORGIO FRASSATI
Prije planinarskih pohoda – cvijeće za Mariju
Rođen gotovo stoljeće prije »milenijalca« Acutisa, talijanski mladi laik blaženi Pier Giorgio Frassati (1901. – 1925.) za života je opravdao da ga se u litanijama zaziva odanim Gospinim djetetom. Prema riječima Frassatijevih suvremenika, najboljega prijatelj Marca Beltrama i sestre mu Luciane, koje se danas mogu naći na internetu, teško se može razumjeti Frassatijeva duhovnost ako se ne razumije njegova ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji.
Ta je ljubav započela još u ranoj dobi i rasla je zajedno s njim. Euharistija i pobožnost Djevici Mariji postale su dva pola njegove pobožnosti te je rado sudjelovao u vjerskim događajima, posebno u euharistijskim procesijama i onima u čast Gospe od Utjehe i Marije Pomoćnice Kršćana, gdje su ga svi zapažali zbog njegova pobožnoga ponašanja i iskazane vjere.
Žarki i najočitiji izraz njegova poštovanja prema Blaženoj Djevici, piše njegova sestra Luciana, bilo je cvijeće. »Gdje god se održavala proslava u njezinu čast, Pier Giorgio bi se pojavio s buketom cvijeća. To je radio od vremena kada je bio student na Socialeu, drugim riječima, od kada je bio dječak.« Upravo je u svojem vrtu u Polloneu uzgajao cvijeće koje je često sam donosio u marijansko svetište Oropa kako bi ukrasio oltar Djevice Marije – svoje voljene Smeđe Madone od Orope. Tomu strastvenomu planinaru običaj je bio i da svaki put kada napušta Pollone te se u njega vraća, posjeti svetište u Oropi podno planina te se ondje pomoli pod nogama Smeđe Madone. »Čak i ako moje molitve imaju malu vrijednost«, piše u jednom pismu prijatelju Marcu Beltramu.
Sveobuhvatna ljubav prema Mariji
Taj isti prijatelj Marco svjedočio je da nije prošao ni dan da »apostol siromašnih« Frassati nije ispleo pred noge svoje nebeske Majke krunu njezine omiljene molitve – krunice. Uvijek je sa sobom nosio krunicu i darivao je svojim prijateljima, koji su nakon njegove smrti prepričavali kako bi on predvodio krunicu kada bi bili na duhovnim vježbama, u vlakovima, u planinama… Doznaje se i kako je u svojem vrtu uzgajao posebnu biljku od koje bi izrađivao krunice.
Frassati, kojemu je molitva krunice postala još slađa i svetija kada se pridružio dominikanskomu redu kao trećoredac, često bi znao i zaspati na koljenima moleći krunicu kraj kreveta. Kao dominikanski trećoredac u svoj je dnevni raspored uključio i molitvu Maloga oficija Blažene Djevice Marije, a vrlo opipljiv dokaz njegove sveobuhvatne ljubavi prema njoj bio je pričvršćen na vrata njegove radne sobe – rukom pisan primjerak Bernardove »Himne Djevici« iz Danteova »Raja«.
Svoju je sinovsku odanost Mariji osim pridruživanjem Bratovštini krunice u Polloneu sa 17 godina potvrdio i riječima napisanim u jednom pismu prijatelju: »Ne mogu a da ne volim našu nebesku Majku svim srcem. Ona je najsavršeniji primjer poniznosti i ljubavi, i upravo smo preko nje približeni njezinu Sinu… U Mariji nalazimo sve što je čisto, plemenito i sveto u ljudskoj prirodi. Marija je ključ našega duhovnoga života.«
