Prošla su vremena uniformiranosti, u bilo kojem smislu. Unisonost nikomu nije zanimljiva. Danas se traži originalnost. Ipak, nije li to sve skupa otišlo malo predaleko? Svi se silom trude biti originalni, posebni, ne kopije – da se stječe dojam kako su, u toj silini originalnosti, svi postali nevjerojatno slični. Ljudi se na silu trude biti posebnima, a ne shvaćaju u čemu je bit posebnosti – toga što su drukčiji.
Tko pogleda u svoj dlan (ne daj, Bože, u svrhu poganih vjerovanja) vidi crte na dlanu. Tko usporedi svoje linije s dlana s linijama svoga prijatelja, brata, roditelja – primijetit će da se one razlikuju. Taj maleni primjer dokaz je Božje dosjetljivosti kojom želi reći da su svi ljudi ne samo posebni i originalni, nego i jedinstveni, što je još ljepše! Nitko ne može zamijeniti nikoga. U svrhu obavljanja nekoga posla ili vršenja službe – da, ali nitko ne može točno i precizno, tim duhom i načinom činiti nešto kao netko drugi. Zato je čovjekova jedinstvenost nevjerojatno zapanjujuća i ohrabrujuća činjenica! Bog sve jednako voli, ali i treba!
Iako je svatko jedinstven i poseban te samim time nezamjenjiv, ipak pojam jedinstva znači nešto bitno za kršćane. Jedinstvo znači dijeliti jednaka stajališta i vrijednosti, pomagati si međusobno, podržati u dobru, ukoriti u grijehu, drugim riječima – hoditi pod istim kišobranom, ruku pod ruku. Jedinstvo ne dijeli slučajno isti korijen riječi s riječju jedinstven, stoga je vrlo važno upoznati se s povezanošću tih dviju riječi. Biti jednak s nekim znači imati jednaka prava i obveze, a ponajvećma dijeliti dostojanstvo s kime. Nisu svi isti, ali su svi jednaki među sobom i jedinstveni u svijetu te osobito u Božjim očima. Samim time biti jedinstven ne proturječi jednakosti, nego ju naprotiv uvjetuje.
Približava se svetkovina Duhova. Duh Sveti Gospodar je reda i zajedništva. Molimo ga za naše obitelji, župne zajednice i Crkvu – da svi budemo jedno!