KOLIKI JE UTJECAJ OKOLINE? Tko je u istini sposoban je voditi i drugoga

Foto: G. Galazka

Nitko nije snažan sam po sebi. Svatko životnu energiju iz koje proizlazi stvaralaštvo i osmišljavanje vlastitoga života crpi iz prisutnosti drugoga. Kršćanin toga drugoga naziva bližnjim. Čovjekovo stajalište naspram stvarnosti posljedica je nečijega utjecaja na njegov život, upliva od strane nekoga tko ga je svojom pojavom snažno dotaknuo i tako preobrazio.

Stoga je svaki čovjek »proizvod« okoline u kojoj se kreće, koja ga oblikuje i uvlači u svoj sustav mišljenja i djelovanja. Takva je logika stvarnosti.

Osvjetljavaju njihove staze

Znajući da je tako, čovjeku ostaje donijeti odluku: biti pasivni promatrač i puki poslušnik okoline, kakva god ona bila, ili biti aktivni oblikovatelj stvarnosti, biti pokretač zbivanja, unatoč sustavu u koji je uronjen. Odabir toga potonjega znači opredijeliti se za rad na svojoj nutrini te tragati za onom iskonskom dobrotom i ljubavlju koja je utisnuta u biće svakoga čovjeka. Tek kada se čovjek napije na izvoru života, postaje sposoban napojiti i drugoga, tek kada kroči putom istine, postaje sposoban voditi i drugoga. Velikani sjaje, obasjavaju.

Kršćaninu ostaje izabrati: ugasiti se i postati jedan od onih koji se daje pokoriti pod utjecajem tame i zla ili svojom svjetlošću razbiti okove uspavane okoline te bližnje povesti za sobom.

Prorok Malahija Isusa, koji tek treba doći, opisuje kao »oganj ljevačev«, a starac Šimun u tek rođenom Isusu prepoznaje »svjetlost na prosvjetljenje naroda«. Gospodin onima koji su posebno osjetljivi na djelovanje Duha Svetoga u svijetu otvara oči duše kako bi prepoznali one koji mijenjaju povijest te kako bi i sami sebe izgradili pod utjecajem njihove svjetlosti. Tako oni koji vide svjetlo u tami i sami postaju svjetlost drugima, osvjetljavaju njihove staze. Dok kršćani svijetle, kraljevstvo nebesko ima šansu.

Spasiteljski nauk

Isus svoj spasiteljski nauk temelji na svjetlosti koje je središte i vrhunac on sam. No Isus nije Bog koji svjetlost čuva samo za sebe. »Vi ste svjetlost svijeta« tako postaje poziv čovjeku na povratak k iskonskoj čistoći duše koju mu može vratiti jedino Onaj koji jest oganj i koji jest svjetlost.

Tada će i okolina postati podatna za oblikovanje, za usavršavanje. Kršćaninu ostaje izabrati: ugasiti se i postati jedan od onih koji se daje pokoriti pod utjecajem tame i zla ili svojom svjetlošću razbiti okove uspavane okoline te bližnje povesti za sobom. Izbor je zapravo lak, zar ne? Sveti Ivan Pavao II. rekao bi: »Ne bojte se!«

IZVORGlas Koncila br. 5/2017.
Prethodni članakKAKO SE OSIGURATI ZA STARE DANE Razlika između doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja?
Sljedeći članakIZOSTAVLJEN U HRVATSKOM FRANJEVAČKOM BIOGRAFSKOM LEKSIKONU Fra Serafin Mičić – pjesnik vigilija