ČUDNOVATO PREUZIMANJE Kako je u glasovitoj enciklopediji sv. Jeronim postao »Slovenac«

Foto: Shutterstock | Sv. Jeronim

Vrijedilo bi u cijelosti prenijeti što je u Slobodnoj Dalmaciji napisao novinar Damir Šarac koji uvijek iznenadi. U tekstu doslovno piše: »Sad više nema sumnje – najstarija i najpoznatija Enciklopedija Britannica objavila je: Jerome was born of well-to-do Christian parents at Stridon, probably near the modern Ljubljana, Slovenia. Šćeto-neto. Evo i na hrvatskome: Jeronim je rođen od dobrostojećih kršćanskih roditelja u Stridonu, vjerojatno u blizini moderne Ljubljane u Sloveniji. Tako za znanstveni svijet i sve koji traže provjerene i točne informacije, prevoditelj Biblije i najučeniji i najpopularniji među svecima kršćanske starine više nije Dalmatinac, nego je sveti Jere Slovenac! Reklo bi se: ko prije Britannici, Bitannica njegova! A prvi su, eto, uskočili Slovenci.«

Šarac nadalje objašnjava: »Nismo imali pojma, jer dok smo mi 1600. godišnjicu naše dalmatinske dike proslavljali na okruglu godinu njegove smrti, 2020., pa je na sve pala sjena korone, kuge novog doba, Slovenci su feštu priredili godinu ranije, već 2019. U Ljubljani je održan veliki međunarodni simpozij ‘Hieronymus noster – Naš Jeronim’, da se odmah razjasni čiji je, a na kojem su sudjelovali eminentni stručnjaci i teolozi koji su kroz tri dana sa svih znanstvenih područja iznosili stara i nova saznanja o svetome Jeri Slovencu. Za ne falit, na uglednom skupu sudjelovali su i predavanja održali i hrvatski znanstvenici! Slovenci su u pripremnim materijalima locirali i Stridon, grad koji su zbrisali Goti još za Jeronimova života, ne samo na granicama rimske Dalmacije i Panonije kako se dosad smatralo, nego na tromeđi, točnije na slovenskom Krasu, negdje oko Sežane.«

»Zaludu ga je Dalmacija smatrala stoljećima svojim zaštitnikom, zaludu se Hrvatski zavod u Rimu zove baš po njemu, uzalud sva imena Jera, Jerka, Jerolima i Jeronima na našem području, pa ljudi su sad otkrili da su im imena slovenska, a ne najdalmatinskija.«

U tekstu u Slobodnoj raskrinkao je i neke očite falsifikate. »Kao dokaz da je Jere Slovenac, citirali su i homiliju pape Benedikta od 7. studenoga 2007., gdje on navodno kaže kako je ‘rođen 347. u Stridonu, u današnjoj Ljubljani u Sloveniji, u kršćanskoj obitelji’. Ne budi nam teško, na internetskim stranicama Vatikana bez problema smo pronašli papin govor, ali tamo stoji kako je Benedikt XVI. onog dana kazao ‘Jeronim se rodio u Stridonu oko 347. godine, u kršćanskoj obitelji’, bez spominjanja Slovenije i Ljubljane! Homilija je objavljena na sedam jezika, čak i hrvatskom, ali ne i na slovenskom. Pa se valjda može reći kako se radi o slobodnom prijevodu. I još malo slobodnijem. Ponovno je o Jeri papa govorio 14. studenoga, ali ni tu se ne spominje Slovenija, a na kraju govora stoji pozdrav hrvatskim hodočasnicima iz Vrsara: ‘Nasljedujući primjer svetoga Jeronima, zaštitnika vaših sunarodnjaka u Rimu, proučavajte Sveto pismo upoznavajući tako sve više samoga Krista.’ Eto što ti je marketing novog doba, možeš čak citirati i papu uz svoju reklamu, bila istinita ili ne. Od reklama se to i ne očekuje.«

Šarac smatra da to »’brendiranje’ Jeronima kao Slovenca sliči malo na bitku oko preuzimanja nekih zajedničkih tradicija kad smo dogurali do Europske unije«. Postavlja i pitanja: »Sjećate li se borbe oko toga čiji je prošek, naš ili talijanski, je li pršut izvorno istarski ili dalmatinski, pa je Istra zaštitila kao autohtonu čak i šalšu od poma. O ulju da i ne pričamo. Čak je i Slovenija prije nego Dalmacija zaštitila svoje izvorno ‘djevičansko ulje’, a dugo godina je trajala borba oko vina teran. Dalmacija je u svoj toj gunguli dobrano kasnila. Dobro da Slovenci i Talijani nisu zaštitili i poljički soparnik, paški sir i stonske šporke makarule. U svijetu konzumerizma nije ni čudno da se jedno značajno ime poput Jeronimova ‘zaštiti kao izvorno’, konzumira ovako i onako bez obzira na povijesne činjenice ili tradiciju.«

Navodi i da se oko mjesta Jeronimova rođenja vode višestoljetne rasprave. »Premda se Stridon navodi kao naselje u Dalmaciji, različiti profesionalni i amaterski povjesničari rasuli su se po cijeloj regiji kako bi ga ubicirali baš tamo gdje se njima sviđa: od Štrigove u Međimurju, Sdrinja u Istri, preko kninske Strmice i Zrina kod Siska, Grahova polja, Čitluka, Stržnja kod Tomislavgrada, između Bugojna i Uskoplja u BiH, pa sve do dalmatinskoga (napokon) Lovreća! Te rasprave su nervirale čak i Marka Marulića koji je objavio žestoki spis ‘Protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim Talijan’. Na koncu su se, prema čuvenoj britanskoj enciklopediji, na njega upisali Slovenci.«

U tekstu se služi i ironijom kad piše: »Zaludu ga je Dalmacija smatrala stoljećima svojim zaštitnikom, zaludu se Hrvatski zavod u Rimu zove baš po njemu, uzalud sva imena Jera, Jerka, Jerolima i Jeronima na našem području, pa ljudi su sad otkrili da su im imena slovenska, a ne najdalmatinskija. Srećom ga je Splitsko-dalmatinska županija uzela za zaštitnika (premda su tako ‘otkinute’ četiri županije kojima je kao dalmatinskima također zaštitnik) i potaknula mnogobrojna događanja kroz prošlu godinu na njegovu temu. Održano je u Hrvatskoj više znanstvenih simpozija o Jeronimu nego bilo gdje lani, a Splitsko-makarska nadbiskupija odlučila je buduću najveću splitsku crkvu na Splitu 3, niže Studentskog kampusa, nazvati po Jeronimu Dalmatincu. Dakle, nije da se nismo oglasili, ali očito premalo je da bi se ušlo u bazu čuvene enciklopedije. Valjalo bi i na onaj spomenik koji će se postaviti u Svetoj zemlji hitno uklesati ‘Dalmatinac’ da nas tko ne pretekne. I ako potrefimo na novu frazu koja se pripisuje našem velikom Dalmati, nemojmo se ljutiti kad čujemo: ‘Oprosti mi, Bože, što sam Slovenac.’« Tekst završava upitom: »Imamo li – da se više ne nerviramo – kojega ‘našega čovika’ u toj Britannici?!«

IZVORGlas Koncila br. 7/2021.
Prethodni članakZAŠTO ŽUPLJANI U VARAŽDINSKOM BIŠKUPCU SIGURNOST VIDE U BUDUĆNOSTI Mozaik u čast Gospe koja je došla iz grma bazge
Sljedeći članakVATIKANSKI ARHIVIST I POVJESNIČAR DR. JOHAN ICKX Nije pronađen ni jedan dokument koji bi doveo u pitanje djelovanje bl. Alojzija Stepinca