Robert Kennedy, američki ministar zdravstva, izjavio je nedavno na konferenciji za novinare da je pad nataliteta izravna ugroza za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Američkih Država. Njegovo je upozorenje da preniska stopa fertiliteta čini američku populaciju – nestabilnom. Pritom je podsjetio: »Kada je moj ujak bio predsjednik Amerike, stopa plodnosti bila je 3,5. Danas je samo 1,6. A da bi se populacija obnovila, ta stopa mora biti veća od 2,1.« Dakle, barem dvoje djece po jednoj obitelji.
Ekologija neplodnosti
Razlozi odgođenoga roditeljstva su mnogobrojni; uključuju ekonomske razloge, političku nesigurnost, (i)migracijske valove, lošu potporu i promociju majčinstva… No ministar Kennedy podsjeća i na razloge koji iz onečišćenoga okoliša narušavaju plodnost, muškost i ženstvenost. Poznato je da danas muškarci imaju niže koncentracije testosterona u krvi, smanjenu pokretljivost i broj spermija, da djevojčice mnogo ranije ulaze u pubertet, da žene imaju neuredne menstruacijske cikluse…
Reproduktivno zdravlje (američke) nacije ugroženo je hormonskim otrovima ili endokrinim disruptorima: plastični aditivi, prehrambeni aditivi, kozmetički aditivi, industrijska otapala, pesticidi, kontracepcijske pilule, mnogi lijekovi, mikroplastika, teški metali…
Hormonski nered
Udio te kemijske sterilizacije u smanjenoj stopi fertiliteta nije poznat, ali se ne može zanemariti. Upravo su američki znanstvenici vrlo glasni s upozorenjima o raširenoj neplodnosti, kemijskoj kastraciji, demaskulinizaciji prirode i hormonskom kaosu. Početkom 2021. godine Shanna Swan, profesorica epidemiologije, objavila je knjigu pod naslovom »Odbrojavanje« (engl. »Count Down«) kojom upozorava na reproduktivnu katastrofu koja je zahvatila zapadni svijet.
Isto tako, ali petnaest godina prije, Theo Colborn, profesorica toksikologije, objavila je knjigu »Naša ukradena budućnost. Ugrožavamo li našu plodnost, inteligenciju i opstanak?« kojom najavljuje pandemiju neplodnosti. Obje su knjige vrhunskih znanstvenica bile uspješnice, što uz ostalo pokazuje da je ministar Kennedy bio dobro informiran.
Fetiši slobode
Osim egzistencijalnih izgovora i ekoloških oštećenja, pad je nataliteta rezultat modernih stilova života. Roditeljstvo kao otvorenost ili spontanost života, posebno na Zapadu, ljudi su zamijenili fetišima slobode. Rijetko će koji muškarac odustati od (ne)radnih kava i vožnje u autu i postati otac zbog nekoliko tisuća eura koje nude državne politike, ministarstva demografije…
Rijetko će koja žena zbog dječjega doplatka odustati od noćnih izlazaka, karijere, šetnje s kućnim ljubimcem ili lupkanja petama po talijanskoj keramici trgovačkih centara. Ugodan život, bez »parazita« u dječjoj sobi, vrsta je ovisnosti. Latinska izreka »Carpe diem« o mudrom životu pretvorena je u popularnu, ali sterilnu kraticu YOLO – »živi se samo jednom«.
Bijela kuga bogatih
Američka tišina u rodilištima ima svoju jeku u Njemačkoj (stopa fertiliteta je 1,5), Norveškoj (1,4), Austriji (1,3)… Japanska (1,2) populacija svake je godine manja za milijun ljudi. U četiri posljednje godine populacijski deficit u Zemlji Izlazećega Sunca odgovara veličini jedne Hrvatske. Bijela kuga u bogatim zemljama nije, u prvom redu, financijska bolest i ne može se riješiti infuzijom eura. Potrebno je očistiti okoliš, spriječiti emisiju hormonskih otrova u prirodu, smanjiti izloženost djece i mladih ljudi endokrinim disruptorima. To je ono na čemu s pravom radi ministar Kennedy. No još je važnije očistiti društveni okoliš i medijski prostor u kojem nedostaje eksplicitna, domišljata, pobjednička promocija roditeljstva i djece.
Politička promocija roditeljstva
Jer djeca nisu (financijski) teret, nego investicija. Novo biće u dnevnom boravku nije planirani ishod projekta, nego dobrodošao gost. Nova priča za sljedećih dvadesetak godina. Priča o djeci ne smije biti naricanje o odricanju, nego priča o užitku i osvajanju budućnosti. To je luksuz rezerviran za roditelje. Njima, okruženima djecom, u starosti i bolesti, smrt nije gubitak života, nego umiranje u životu. Inovativne su javne politike one koje promiču majčinstvo; jer postati majka znači uspjeti, pobijediti, proslaviti, biti bolji i biti lijep.
Stoga najljepša gradska slika mora biti mlada majka koja, bez vozačke dozvole, gura dječja kolica. Majkama, i očevima, pripada crveni tepih. S takvim slikama, subliminalnim porukama i osmišljenom javnom komunikacijom roditeljstvo postaje privlačno i poželjno. U bogatim društvima, siromašnim djecom, treba obnoviti pobjednički imidž roditeljstva. To, naravno, trebaju financirati ministarstva demografije… Osim naručenih statističkih studija i jednokratnih pomoći po izlasku iz rađaonice, treba roditeljstvo, a posebno majčinstvo, predstaviti izazovnim, elegantnim i maštovitim.
