DJETEŠCE NAM SE RODILO O najdražim prikazima Božića kroz sliku, figure u jaslicama i sjećanja iz djetinjstva govore akademik, urednica i pjevač

Matteo da Milano, Poklonstvo kraljeva, o. 1510., sitnoslika iz Offiziolo Alfonsino, Strossmayerova galerija starih majstora HAZU
Akademik Velimir Neidhardt
predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Božić, jedan od središnjih događaja kršćanskoga vjerovanja, kao malo koji blagdan toliko je razigrao ljudsku maštu i stvorio tako bogatu literarnu i likovnu tradiciju. Velik broj slika iz Strossmayerove galerije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uprizoruje pojedine etape božićnoga ciklusa te ikonografska rješenja karakteristična za pojedina razdoblja. Među njima akademik Velimir Neidhardt posebno je izdvojio sitnosliku s prizorom poklonstva kraljeva, nastalu na ferrarskom dvoru na početku 16. stoljeća.

Prizor u osnovi predstavlja klanjanje Kristu kao »kralju kraljeva«, odnosno njegovoj božanskoj naravi, ali nudi mnoštvo slikovitih elemenata koji se posebno povećavaju u razdoblju kasne gotike i renesanse: množi se broj likova koji sudjeluju, prizor se počinje odvijati u krajoliku, uvodi se svečana i raskošna paradna konjanička povorka kraljeva i dvorjana koja je ogledalo suvremenih europskih dvorova, s raskošnom kostimografijom te s mnogo anegdotalnih, poetskih, pričalačkih i humorističkih detalja, čime religiozni prizor Bogojavljenja postaje – riječima akademika Branka Fučića, velikoga poznavatelja i tumača kršćanske ikonografije – »pretekst za veličajnu smotru svjetovnoga sjaja«.

Vidi se to i na sitnoslici iz Strossmayerove galerije: mjesto susreta kraljeva sa svetom Obitelju naznačeno je elegantnom strukturom renesansne građevine, a pripadnici kraljevske svite, iako malobrojni, svojom impostacijom i odjećom odaju dojam dvorske profinjenosti. Kraljevi su dobno diferencirani, najstariji Melkior gologlav kleči pred Djetetom, drugi je Baltazar muževne dobi, a najmlađi Gašpar i dodatno se razlikuje tamnom bojom kože, koja proizlazi iz poistovjećivanja triju kraljeva s različitim dijelovima svijeta. U prikazu na sitnoslici diskretno je, pri gornjem rubu formata, prisutan i motiv betlehemske zvijezde koju su kraljevi na svom putovanju slijedili, a utvrđeni grad prikazan na brježuljku krajolika u pozadini moguće je identificirati upravo kao Betlehem, mjesto Isusova rođenja. Slika je mala, sitnoslika, a iz nje izvire mnoštvo osebujnih značenja sa simbolikom koja integrira sve ono što je u temeljima svijeta kršćanske civilizacije.

Ivana Petrović
televizijska urednica

Ozračje Božića uvijek me vrati u djetinjstvo u Korčuli. Badnji dan bio je dvostruko svečan jer je i mojoj noni Luciji bio rođendan. Bakalar i prikle, jaslice pod borom koje su od gipsa radile i bojile naše časne dominikanke. Položene na svježu mahovinu koju smo mi djeca brali. Govorili bismo da »idemo u jaslice« i to branje mahovine po šumi bila je posebna radost. Do danas se toga nisam odrekla, osim što mahovinu kupim na placu. Mama je, stavljajući na bor božićnu zvijezdu, govorila kako u svakoj noći ima zvijezda koja pokaže pravi put. Toga se sjetim svakoga Božića. Mama će to sigurno reći i ovoga Božića.

Jacques Houdek
pjevač

Najdraži prikaz Božića za mene je blagdan Triju kraljeva, Bogojavljenje. Simbolika triju kraljeva koji se izdaleka dolaze pokloniti novorođenomu Isusu snažno poručuje da, gdje god se nalazimo u »društvenoj hijerarhiji« – pa nek’ smo, eto, i kraljevi – uvijek postoji netko komu se možemo i trebamo pokloniti. Netko »iznad« nas. Možemo biti veliki, jaki, važni, ali samo ako istodobno shvaćamo i istinski prihvaćamo da smo – itekako mali. A pred Bogom smo svakako mali, sićušni. To su Gašpar, Melkior i Baltazar pokazali. Da su u svoj svojoj »kraljevskoj veličini« pred Spasiteljem itekako bili mali. U tome i jest njihova veličina! Svojim klanjanjem pred malenim Isusom i simboličnim darovima priznali su ga kao Sina Božjega, kao Spasitelja svega svijeta i odaslali snažnu poruku.