DOBIO ZASLUŽENI PORTRET TEK U SAMOSTALNOJ HRVATSKOJ 12. ožujka 1985. – umro rektor zagrebačkoga Sveučilišta Stjepan Horvat

U svojoj knjizi »Hrvatski katolički pokret« fra Bonifacije Perović među desetcima istaknutih članova Hrvatskoga katoličkoga akademskoga društva »Domagoj« navodi i znanstvenika, skladatelja i pjesnika Stjepana Horvata.

Rođen je 29. studenoga 1895. u Srijemskim Karlovcima, gdje je završio Klasičnu gimnaziju te je maturirao u Vinkovcima 1915. Položivši geodetski državni ispit 1918. u Zagrebu, radio je u Nadzorništvu katastarske izmjere, zatim u Vojno-geografskom institutu u Beogradu, a potom privatno u Zemunu. Godine 1926. prešao je na zagrebački Tehnički fakultet, gdje je od 1941. bio redoviti profesor. Bio je urednik »Geodetskoga lista« i »Hrvatske državne izmjere« te drugih izdanja. Od 1941. do 1944. organizirao je državne izmjere u Glavnom ravnateljstvu za javne radove NDH. Dekan Tehničkoga fakulteta bio je 1943., a rektor Hrvatskoga sveučilišta postao je 1944. U svibnju 1945. otišao je u emigraciju, ponijevši sa sobom rektorski lanac, koji se čuvao u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima do 1991., kada je vraćen u Hrvatsku.

Prve poratne godine proživio je u više logora u Austriji i Italiji, najdulje u logoru Fermo, gdje je bio suosnivač ogranka Matice hrvatske i utemeljitelj mješovitoga Hrvatskoga pjevačkoga zbora »Jadran«, koji u Argentini djeluje do danas. Došavši u Argentinu 1948., radio je kao geodetski znanstveni savjetnik u Vojno-geografskom institutu (IGMA), gdje mu je 2004. postavljena spomenploča, postigavši najviši stupanj civilne službe u argentinskoj vojsci. Umro je u 12. ožujka 1985. u Buenos Airesu. Zagrebačko sveučilište rehabilitiralo ga je 1994. postavivši njegov portret u Rektoratu. Napisao je više od sto znanstvenih i stručnih radova u hrvatskim, njemačkim, argentinskim i drugim stranim stručnim časopisima i revijama. Bio je autor više zapisa i promišljanja, tako i »Pisma hrvatskim intelektualcima« 1944., u kojem se zauzima za opstanak hrvatske države, i »Memoranduma rektora Hrvatskoga sveučilišta« stranim sveučilištima 1945., kojim je zatražio moralnu pomoć hrvatskomu narodu i želio uvjeriti međunarodnu javnost u opravdanost opstanka hrvatske države.

Bavio se glazbom i pjesništvom. Skladao je brojne sakralne skladbe, uz ostalo misu u čast zagrebačkomu nadbiskupu bl. Alojziju Stepincu »Missa Beatae Mariae Virginis«. (L)