DOKLE ĆE U HRVATSKOJ VLADATI NEPRINCIPIJELNOST Je li Srpsko nacionalno vijeće nedodirljivo?

Snimio: B. Čović

Jedna od većih boljetica suvremenoga hrvatskoga društva, a koja je notorna činjenica, svakako je neprincipijelnost odnosno selektivnost u pristupu kršenjima pozitivnih odredaba zakona. Premda bi u normalnoj državi i nepristranom pravosuđu uvijek trebalo biti najvažnije »što«, tj. meritum svakoga (ne)djela, u Hrvatskoj, kako je općepoznato, puno je važnije »tko«, tj. politička i ideološka pripadnost osobe koja bi mogla biti pozvana na odgovornost.

Vjerojatno ne postoji u Hrvatskoj sredina u kojoj nije glasno izrečeno, često u vrlo zornim i sočnim slikama, da se strogo odgovara za male prekršaje i male krađe, a s počiniteljima velikih prekršaja i velikih zloporaba u najgorem slučaju stupa se u pregovore. Umješno njegovana neprincipijelnost posebno je vidljiva u medijima i njihovu tretmanu mogućih sukoba interesa, kao i sada popularnoga »znanstvenoga« plagiranja. Fenomen neprincipijelnosti glede postupanja represivnih odnosno mjerodavnih tijela kao i glede postupanja medija teško ranjava pravednost i istinu, a upravo to su zdravi temelji svakoga ljudskoga društva, pa i hrvatskoga.

Nedopustivo pristrani
Umješno njegovana neprincipijelnost posebno je vidljiva u medijima i njihovu tretmanu mogućih sukoba interesa, kao i sada popularnoga »znanstvenoga« plagiranja.

Hrvatsko društvo, kao tranzicijsko društvo koje se vrlo sporo oslobađa 45-godišnje duboke, ali vrlo suptilne podjele na građene prvoga i drugoga reda, ne može ozdraviti, ne može postati normalno i stvarno demokratsko, ni zajednica stvarno ravnopravnih građana dok meritum svakoga (ne)djela ne bude isključivi razlog za primjereno (ne)postupanje. Pritom je golema odgovornost medija, posebno Hrvatske radiotelevizije kao javnoga servisa koji mora biti u službi ustavnih vrjednota i svih hrvatskih građana, jer upravo su mediji pozvani senzibilizirati cjelokupnu javnost za principijelnu osudu svakoga zla i svakoga prekršaja zakona bez obzira na to tko bio počinitelj.

Umjesto toga mediji su često nedopustivo pristrani, slijepi za određene nedopustive pojave, a istodobno raspoloženi za predimenzioniranje onih pojava koje ocrnjuju hrvatsko društvo kao takvo. Zastrašujuće je, a svakako to nije slučajno, što mediji često »idu pred rudo« i pojedinim nedjelima daju negativnu, katkad čudovišnu dimenziju, što istraga nakon pomnoga rada ne uspijeva utvrditi. Takvim medijskim ocrnjivanjima čini se velika nepravda i veoma se šteti ugledu Hrvatske i hrvatskoga naroda, pa se nameće pitanje: nije li baš to nekomu u interesu?

Antihrvatski glas

Javnost je proteklih dana obaviještena da je udruga »U ime obitelji« sastavila izvještaj o zloupotrebi proračunskoga novca namijenjenoga srpskoj nacionalnoj manjini u kojem je upozoreno na činjenicu da tjednik »Novosti«, koji izdaje Srpsko nacionalno vijeće u Zagrebu, »promiče netolerantnost prema većinskom hrvatskom narodu, vrijeđajući pri tome i Republiku Hrvatsku, njezinu državnost i suverenost«. Prema tom izvještaju tjedniku »Novosti« samo je za 2016. godinu dodijeljeno 3,2 milijuna kuna iz državnoga proračuna. Budući da javno obznanjivanje takvoga postupanja nije pokrenulo ni mjerodavna tijela ni medije, udruga »U ime obitelji« pokrenula je potpisivanje peticije upućene Savjetu za nacionalne manjine i Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kojom se traži trogodišnja obustava financiranja tjednika »Novosti«.

Dok se ne može poreći važnost zdravih hrvatsko-srpskih odnosa, nije moguće prihvatiti da se remeti te osjetljive odnose s pozicija komunističkoga jugoslavenstva, a još je manje prihvatljivo da se sve to događa na račun hrvatskih poreznih obveznika za novac koji Republika Hrvatska odvaja za srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj.

Naime, opće je poznato da je taj tobože tjednik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj zapravo u mnogim tekstovima i osobito naslovima antihrvatski glas, i to s pozicija komunističkoga jugoslavenstva. Dok se ne može poreći važnost zdravih hrvatsko-srpskih odnosa, nije moguće prihvatiti da se remeti te osjetljive odnose s pozicija komunističkoga jugoslavenstva, a još je manje prihvatljivo da se sve to događa na račun hrvatskih poreznih obveznika za novac koji Republika Hrvatska odvaja za srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj.

Otvoreno pismo

Da nije riječ tek o viđenju s hrvatske strane, koju se voli često i olako vrlo grubo etiketirati, potvrđuje otvoreno pismo koje su Srpska pravedna stranka i Nacionalno vijeća Srba u Hrvatskoj, nakon zajedničkoga sastanka, uputili u ponedjeljak 20. veljače predsjedniku Kluba zastupnika nacionalnih manjina Sabora Republike Hrvatske. U tom pismu, kako su prenijeli samo neki mediji, postavljaju uz ostalo pitanje: »Možete li utjecati da tjednik srpske zajednice Novosti zaista tretira problematiku ostalih Srba van SDSS-a i SNV-a, jer 10 i više godina o opoziciji u srpskim redovima nema ni riječi niti za nju ima prostora? Osnovno je pitanje kakvo to novinarstvo SNV čvrsto zagovara i da li uređivačka demokracija postoji i provodi se u listu Novosti, zasigurno tvrdimo da je daleko od toga. Postavlja se pitanje čije su Novosti, pojedinca ili kolektiviteta, a mi smo skloni tvrditi ovo prvo.«

U tom otvorenom pismu dviju zakonitih institucija hrvatskih Srba također se zahtijeva: »Tražimo od Savjeta za nacionalne manjine i Vlade Republike Hrvatske hitnu raspravu o ovom pitanju te obustavljanje daljnjeg financiranja ovakvih Novosti koje ne služe osnivačkoj svrsi već produbljuju i izazivaju daljnje podjele. Također tražimo da se hitno da nalog Državnoj reviziji da temeljito utvrdi financijsko poslovanje SNV-a, jer ocjenjujemo da za isto ima velikog opravdanja.« Već iz navedenoga, a pozornost osobito mjerodavnih u državi zaslužuje cijelo otvoreno pismo, očito je da je i Srbima u Hrvatskoj sporna sadašnja uređivačka politika »Novosti« i da je sporno što se za hrvatski proračunski novac favorizira samo jedna ideološka i politička struja unutar korpusa hrvatskih Srba. Nije li i na tom primjeru odnosno slučaju i te kako na provjeri principijelnost i hrvatskih stranačkih politika i hrvatske državne politike, ali i tijela represije odnosno nadzora kao što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa?