U bogatu povijest našičkoga kraja tijekom više stoljeća snažno se ugradila grofovska obitelj Pejačević. Osim neobaroknoga dvorca, koji sa svojim prostranim perivojem od početka 19. stoljeća krasi vizuru središta Našica, znamenita grofovska obitelj Hrvatskoj je dala i jednoga bana, »bana kavalira« Ladislava Pejačevića, koji je na toj časnoj službi sredinom druge polovice 19. stoljeća, u vrijeme velikih političkih previranja, naslijedio »bana pučanina« Ivana Mažuranića. S obitelji Pejačević nerazdvojno je povezan i Markovac Našički, naselje u predgrađu Našica koje su sedamdesetih godina 19. stoljeća na poziv grofa Pejačevića počeli naseljavati stanovnici sa sjevera Slovačke da bi krčili lokalne šume koje su pretvorene u oranice. Ta prošlost zajedničkoga življenja hrvatskoga i slovačkoga naroda u Austro-Ugarskoj na poseban način osjeća se u tom kraju i danas jer u Markovcu Našičkom aktivno djeluje ogranak Matice slovačke i Slovačka kulturno-umjetnička udruga »Franjo Strapač«. Život i aktivnosti slovačkoga naroda u našičkom kraju nerazdvojni su od života župe sv. Marka evanđelista.
Prema pričama koje se naraštajima prenose među lokalnim stanovništvom, Markovac Našički ime je dobio prema prvom djetetu obitelji slovačkih doseljenika Drozd kojemu je kuma Gabrijela Pejačević, supruga budućega bana Ladislava Pejačevića, dala ime Marko, po svojem preminulom sinu. Iz toga se u Markovcu Našičkom razvila čvrsta povezanost sa sv. Markom evanđelistom. Korijeni župe sv. Marka evanđelista sežu u 1913. godinu kada je u naselju, uz materijalnu pomoć obitelji Pejačević, rukama mještana izgrađena crkva posvećena sv. Marku. Ta kapelica, veličine tek oko 15 kvadratnih metara, služila je svrsi sve do kraja 20. stoljeća, kada se pojavila potreba za novom, većom crkvom. Temeljni kamen za sadašnju crkvu, koja je središte života župe, postavljen je u lipnju 1986., u čast evanđelista kojega simbolizira krilati lav. Crkva je posvećena u travnju 1992., kada su se ratne strahote velikosrpske agresije nad krajevima Slavonije i Baranje počele stišavati. Nakon Domovinskoga rata podignut je vitki bijeli toranj sa zvonikom koji posebno za sunčanih dana svojim sjajem odskače od markovačkih ulica i našičkoga ravničarskoga kraja. Župa sv. Marka evanđelista utemeljena je 2004. godine. Po osnivanju župe uređeno je predvorje crkve, izgrađeni su župni dvor i vjeronaučna dvorana, a ukrašen je i bijeli zidić u koji su ugrađene postaje križnoga puta. Markovčani su sredinom listopada u zajedništvu s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem i župnicima ostalih našičkih župa proslavili 15. obljetnicu osnivanja svoje župe.
Zanimljivosti o povijesti našičkoga kraja i početaka života župe ispričao je župnik Nikola Legac, koji je kao treći župnik u Markovcu Našičkom u službu uveden u kolovozu 2017. godine. Agilni župnik Legac rođen je 1987. godine, školovao se na papinskim sveučilištima »Lateran« i »Anselmianum« u Rimu, a obavljao je i dužnost kancelara Požeške biskupije. Župa sv. Marka evanđelista pripada Našičkomu dekanatu Požeške biskupije, a ima četiri filijale: u Jelisavcu, Breznici Našičkoj, Lađanskoj i Vukojevcima. Sve su to manja mjesta sa 700-tinjak stanovnika. »No naše filijale zapravo žive kao ‘mini župe’«, napominje župnik Legac, što je plod, kaže, dugogodišnje prisutnosti franjevaca u tom kraju, koji su omogućili da u svakoj crkvi u pojedinom mjestu djeluje po jedan brat redovnik. Obilazeći filijalne crkve, prošli smo i pokraj brojnih većih i manjih kapelica u okolici Našica, koje svojim dugogodišnjim postojanjem, kao i u ostalim krajevima slavonske ravnice, svjedoče o vjekovnoj uronjenosti Slavonaca u katoličanstvo. Teritorij župe i njezinih filijala obuhvaća 4305 stanovnika, od čega je 4055 rimokatolika. »Godišnje u prosjeku imamo 40-ak krizmanika i 45 prvopričesnika. Krštenja je u prosjeku 40-ak, umrlih je na žalost više, u prosjeku oko 45. Iz godine u godinu u župi se vjenča nešto više od 20 parova«, sažeo je župnik Legac »krvnu sliku« župe.
Grad Našice sa svojim okolnim naseljima prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine imao je nešto više od 16 000 stanovnika. Markovac Našički, sa svojih oko 1500 stanovnika, nakon grada, najveće je naselje. Jedna od prednosti Markovca, čak i u odnosu na Našice, u tome je što kroz njegov željeznički kolodvor tijekom dana prolazi više HŽ-ovih brzih vlakova pa je Markovčanima do svih većih urbanih sredina kontinentalne Hrvatske, poput Osijeka ili Zagreba, potrebno dva do tri sata vožnje vlakom.
Kada je riječ o slavonskim krajevima, sve se više čuje da se u Njemačku, Austriju i Irsku odselio velik broj stanovnika, što je gotovo opustošilo mnoga mjesta i gradove. Ipak, svjedočanstva župljana sv. Marka evanđelista nude optimističnije poglede, iako Našice i Markovac nisu izuzeti od tih negativnih trendova. Mnoge se obitelji uspijevaju održati zahvaljujući prisutnosti Nexe grupe, koja je jedan od vodećih regionalnih proizvođača građevinskih materijala i nositelj privrede u Našicama i okolici.
»Socijalna slika župe vrlo je raznolika. Nema jedne tvrtke koja zapošljava takav obujam župljana da bi se moglo reći da župa egzistira samo na jednoj poslovno-privrednoj grani. Župljani se dosta bave i poljoprivredom, ali mnogi su usmjereni i prema najvećemu slavonskomu središtu Osijeku, gdje djeluje Osječka pivovara i druge tvrtke, a ima i malih privatnih obrta, prije svega građevinskih«, objašnjava župnik Legac.
»Nexe grupa i druge u ovom kraju prisutne industrije ne mogu ponuditi dovoljan broj radnih mjesta, posebno kako bi se zaposlili mladi ljudi i obitelji s djecom. Ako je otac jedini član obitelji koji radi, doista je zahtjevno nositi se sa svim materijalnim izazovima života. Zbog toga je i u našoj župi bilo iseljavanja, iako uglavnom pojedinačnoga, tako da na privremeni rad u inozemstvo odlazi jedan član obitelji. Srećom, rjeđi su slučajevi da odlaze cjelokupne obitelji. Svaki čovjek koji ode gubitak je za župnu zajednicu i uvijek nam je žao. No ljudi nalaze svoje putove, a ponekad su neki i prisiljeni odabrati. Ipak za naš kraj možemo reći da nas nije pokosila demografska katastrofa, o kojoj slušamo kada je riječ o nekim drugim slavonskim krajevima«, svjedoči Zlatko Dudjak, vjernik koji je u župi angažiran kao član ekonomskoga vijeća i zaposlenik je u »Nexeu«.
Neke se od tih okolnosti odražavaju i na život župe, ponajprije u materijalnom smislu, jer se o svim planovima obnove, uređivanja ili dogradnje treba pažljivo promišljati te se usredotočiti samo na one projekte za koje je izvjesno da će biti uspješno dovršeni kroz određeno razdoblje. Dudjak, koji je na svojoj dužnosti u župi aktivan već osam godina, dodaje da tročlano župno ekonomsko vijeće nastoji djelovati i uzimajući u obzir ono što su potrebe župljana i filijala. S obzirom na to da župa ima četiri filijale, ekonomsko vijeće nerijetko ima mnogo posla jer, zajedno sa župnom crkvom sv. Marka evanđelista, vodi brigu o održavanju ukupno pet crkava sa svim njihovim prostorijama. Kaže da umnogome na različite načine materijalnoj dobrobiti župe pridonose vjernici i mjesni obrtnici te tvrtke »Nexe«, Osječka pivovara i dioničko društvo za promet i preradu žitarica »Papuk«, kao predstavnici većih industrija koje posluju u tom kraju. U svakodnevnom radu u ekonomskom vijeću kaže da žali za znanjima koja su potrebna da bi se uspješno provodili projekti koji su financirani novcem Europske unije. »Ipak, nadamo se nekoj suradnji na tom planu s Gradom Našicama i Požeškom biskupijom«, dodao je u optimističnom tonu Dudjak.
Da trend demografskoga deficita nije prisutan u Markovcu Našičkom svaki bi posjetitelj mogao zaključiti i iz brojnosti ministranata kojih na nedjeljnim misama u crkvi sv. Marka redovito bude više od dvadeset, a na području cijele župe ih je, kako ističe župnik Legac, ukupno 62. »U ovoj je crkvi uvijek bilo mnogo ministranata, što se nastavilo i danas. Kada god u našu župu prilikom većih slavlja kao gost dolazi slaviti misu svećenik iz druge župe, uvijek se ugodno iznenadi brojnošću naših ministranata«, kaže Miroslav Škof. On je u župi i sam ministrirao donedavno, prikupivši u toj službi ukupno 17 godina »staža«. Ministranti redovito prate župnika Legca i u vrijeme blagoslova kuća, a za njih se organiziraju susreti, na kojima dublje upoznaju svoju službu, liturgiju i ulogu u životu župe. Potiče ih se i na sudjelovanje u biskupijskim susretima ministranata i na biskupijskim dječjim hodočašćima u Voćin.
»Djelujući u župi i njezinim filijalama, primijetio sam da postoji snažna zajednica mladih angažiranih vjernika. Njihov je pristup sakramentima i vjeri uistinu ozbiljan. U njima se vidi da na mise ne dolaze samo zbog tradicije i običaja, nego prije svega iz svojih uvjerenja«, svjedoči Marijan Pavelić, pastoralni suradnik, koji župniku Legcu pomaže zbog velikoga opsega posla u župi i njezinim filijalama. Njegove su primarne služba u Požeškoj biskupiji služba biskupijskoga povjerenika za medije i povjerenika za pastoral duhovnih zvanja, a radi i kao vjeroučitelj u požeškoj Katoličkoj osnovnoj školi.
»Uvijek mi je lijepo služiti u ovoj zajednici i iznenađen sam kako me ljudi ovdje prihvaćaju. U Požegi nemam previše pastoralnoga iskustva jer tamo uglavnom obnašam dužnosti u tijelima biskupije. Ovdje, među ljudima, najviše se osjećam kao svećenik te se ostvarujem kroz mise, propovijedi, sakramente…« kaže svećenik Pavelić, koji redovito u župnim filijalama sv. Marka evanđelista svake nedjelje slavi tri mise, a posebno je od pomoći župniku Legcu u vrijeme blagdana i blagoslova kuća. »Uvijek me se doima organiziranost župne zajednice. Svaka filijala gotovo je neovisna, svako selo ima svoj zbor, svoje čitače, ministrante i sakristane. Gdje god dolazim slaviti misu uvijek su čitanja pripremljena, a ministranti odjeveni u bijele halje«, zaokružio je svoj rad markovački pastoralni suradnik Pavelić.
Župnik Legac među mladima posebice želi potaknuti njihov rast u vjeri kroz športske aktivnosti, pa ih je tijekom studenoga poticao da se treću godinu zaredom uključe u Katoličku malonogometnu ligu koja sa svojim natjecanjima počinje u prosincu. Župa se posebno ponosi dvojicom bogoslova koji se za svoj svećenički poziv pripremaju u Italiji. Nikola Cingel u listopadu je po rukama nadbiskupa Trsta primio red đakonata, a Marko Gerendaj u danima oko Svih svetih u Rimu primio je službu akolita. Salezijanac Stjepan Tribuljak rodom je iz Jelisavca i povremeno sudjeluje u misnim slavljima župe sv. Marka evanđelista.
Pavica Kubaša članica je župnoga pastoralnoga vijeća i aktivna je u župnom Caritasu od njegovih početaka 2008. godine, a njegov rad u Markovcu Našičkom i na prostoru župnih filijala iz dana u dan nosi petnaestak ljudi. »Biti članom župnoga Caritasa nije jednostavno jer taj angažman donosi velike obveze i mnogo posla«, kaže pastoralna vjernica Kubaša. »Svake godine u vrijeme Uskrsa i Božića pripremimo pedesetak paketa za najpotrebitije. Sredstva prikupljamo različitim aktivnostima, među kojima je izrada zlatoveza i cvjetnih aranžmana, a najviše se prikupi prodajom kolača.« Napominje da se među materijalno najugroženijim članovima zajednice potrebe također razlikuju. »Nekima je potreban samo razgovor, posebice starijima i nemoćnima, čijih potreba njihova djeca nisu dovoljno svjesna. Kod njih znamo okrečiti prostorije u kojima žive, čak ih i okupati i ošišati ako je potrebno. Kada su nekim mještanima višak stari namještaj ili kućanski aparati, nastojimo ih preusmjeriti potrebitim obiteljima koje imaju djecu.« Ipak, zaključuje: »Iako je zahtjevno raditi u Caritasu, mi se kroz njega duhovno obogaćujemo. Stvarno je poseban osjećaj pružiti ljubav onima koji su u potrebi. Za mene je najdojmljivije iskustvo rada u Caritasu bilo kada sam prije nekoliko godina posjetila jednu baku u vrijeme kada je napadao velik snijeg. Kada smo očistili ulaz i ušli u kuću, rekla je da ju prije nas nitko nije posjetio deset dana. Takva iskustva ipak daju elana da ustrajemo u svojim karitativnim aktivnostima.«
»Još je mnogo puta ispred nas, prije svega onoga duhovnoga, ali i ostaloga, da se kao župa definiramo i profiliramo. Vjerujem da u našoj župi postoje ljudi kojima je stalo do identiteta vlastite župe koja ne će biti zatvorenik prijašnjih vremena i osobnih intencija, nego okrenuta budućnosti, koja je za nas, samo ako smo zajedno, svijetla i blagoslovljena. Uvijek naglašavam svojim župljanima da kao zajednica možemo napraviti prekrasne stvari, na duhovnom i ostalim planovima. Naša župa je župa dobrih, radišnih i ponosnih ljudi koji svoje goste i sve promjene dočekuju širom otvorenih ruku ako su one dobre i Bogu na slavu«, sažeo je u vedrom tonu svoje viđenje budućnosti župnik Legac.
