NAČELA ODGOJNOGA SAVEZA ŽIVE U KONKRETNOSTI Nadbiskupska klasična gimnazija – suvremena škola za cjelovit odgoj klasičara

Snimio: I. Tašev | Nastava se odvija uz epidemiološke mjere u novim učionicama
»Mnogi sadašnji biskupi i nadbiskupi bili su naši učenici, ali i oni koji su odabrali drugi životni put i poziv, no iskazali su se kao vrsni stručnjaci, profesori na fakultetima, obnovitelji financijskih institucija. Mnogo je naših učenika koji su pridonijeli izgradnji hrvatskoga društva«, napominje ravnateljica Duvnjak.

Nedovoljan broj svećeničkih kandidata prije točno stotinu godina doveo je do pretvaranja tadašnjega Nadbiskupskoga liceja na zagrebačkom Kaptolu u Nadbiskupsku gimnaziju. Kako bi doskočili premalenomu broju upisanih u dvogodišnji licej, tadašnji su poglavari, uz odobrenje biskupa, odlučili uvesti još dvije godine obrazovanja i tako su u sjemenište sve više uključivali mlade učenike s vanjskih gimnazija koje još nije – kako doslovno stoji u jednom arhivskom dokumentu Nadbiskupske gimnazije – »u tolikoj mjeri zahvatio poratni duh komotnosti i nepožrtvovnosti«. Nevolje i izazovi s kojima se u godini jubileja svojega postojanja proteklih mjeseci suočava Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti, kojoj je osnivač Zagrebačka nadbiskupija, kao i u proteklim desetljećima, možda budu poticaji za nove iskorake za buduće generacije.

Sto godina od priznanja

Potres je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu iselio iz prostorija u kojima su djelovali punih devet desetljeća. Iz središnjega dijela šalatskoga kompleksa preselili su se u južni paviljon u sigurnije privremene prostore. Prostor dosadašnje škole još nosi »crvenu naljepnicu« statičara i nije uporabljiv ni siguran. Potres u ožujku uzeo je i više od samih zgrada – život njihovoj učenici Anamariji Carević, jedinoj žrtvi zagrebačkoga potresa. Širenje koronavirusa dovelo je pak do uvođenja nekih novih pravila, no unatoč svemu škola »diše« pozitivnim ozračjem. U prostoru sadašnje škole, gdje je do prije dvije godine bila smještena Američka međunarodna škola, na četiri etaže zgrade po podovima su glavni rekviziti zeleno-narančaste strelice, oznake smjera kretanja kako ne bi bilo doticaja učenika iz različitih razreda, u učionici svaka klupa ima istaknuto ime i prezime učenika na mjestu na kojem je dužan sjediti. Nikada u isto vrijeme nije u školi svih 400 učenika, razmaknuti su im termini početka nastave i odmora, pa nanovo uređeni prostori ne odjekuju snažnim žamorom, smijehom i bezbrižnošću kao što je to u uobičajenom vremenu. A čistoća i higijena do koje se po hodnicima novih prostora Nadbiskupske klasične gimnazije drži odaje dojam da je prije riječ o zdravstvenoj ustanovi nego o školi koju pohađaju učenici i učenice kod kojih pršti mladenačka energija.

U takvu ambijentu učenici i profesori Nadbiskupske klasične gimnazije dočekuju kraj listopada i drugi mjesec odražavanja nastave koja se izvodi po B modelu (što znači da su razredna odjeljenja prepolovljena po broju učenika, dio ih dolazi uživo na nastavu, a dio ih nastavu prati na daljinu od kuće). Tako će dočekati i nedjelju 25. listopada – dan koji se uzima kao stota obljetnica Nadbiskupske klasične gimnazije jer je toga dana 1920. godine Povjereništvo za prosvjetu i vjere u Zagrebu novoj gimnaziji dodijelilo pravo javnosti i dopustilo da izvršava i izdaje za državu valjane svjedodžbe ispita zrelosti. No planirano slavlje, okupljanje bivših učenika, izdavanje monografije, priprema izložbe uz stoti rođendan Nadbiskupske klasične gimnazije – sve će to čekati neka bolja vremena bez pandemije.

Tek 5 % sjemeništaraca

Prva laikinja i žena na tom mjestu Ljuba Duvnjak na Šalatu je stigla ujesen 2017. godine. Na mjesto do tada rezervirano za svećenike došla je diplomirana katehistica koja je 24 godine bila zaposlena kao vjeroučiteljica u srednjoj školi. »Na čelu su ove škole uvijek bili muškarci, bilo mi je jasno da će ta odluka zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića da postanem ravnateljicom izazvati velika propitivanja. No u tom trenutku, kod donošenja odluke, na testu je bila moja osobna vjera, hoću li ostati u poznatom i starom ili krenuti novim putom«, rekla je Ljuba Duvnjak na početku odgovarajući na često pitanje s kojim se susreće: kako je došla na čelo škole koju još kod nekih prati glas da upisuje samo one koji se pripremaju za svećeništvo. No danas je zapravo u školi manje od 20 sjemeništaraca na 400 učenika, a među pedesetak zaposlenih profesora i ostaloga osoblja nema ni jednoga klerika, tek su ondje dvije redovnice koje predaju hrvatski jezik i vjeronauk.

»Najbrojnija smo katolička gimnazija i imamo najdužu povijest rada s pravom javnosti, iako nam je to pravo oduzeto nakon Drugoga svjetskoga rata – od 1948. pa do demokratskih promjena 1991. godine. Istina je da je u povijesti škola odgajala buduće svećeničke kandidate, u nju su dolazili mladići iz svih dijelova Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine – tu je u komunističkom vremenu bilo više od 400 upisanih sjemeništaraca. Mnogi sadašnji biskupi i nadbiskupi bili su naši učenici, ali i oni koji su odabrali drugi životni put i poziv, no iskazali su se kao vrsni stručnjaci, profesori na fakultetima, obnovitelji financijskih institucija, liječnici, čelnici zavoda, vrhunski liječnici… Mnogo je naših učenika koji su pridonijeli izgradnji hrvatskoga društva, a i u sadašnjem sazivu Sabora imamo jednoga zastupnika koji je četiri godine bio u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji«, napominje ravnateljica Duvnjak.

Naglasak na odgojnoj dimenziji

U školi je 16 razrednih odjeljenja, po četiri iz svake generacije, a ove školske godine upisano je 106 učenika u prvi razred. Interes za školu je velik, bilo je oko 250 onih koji su željeli upisati Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a i standardi upisa su sve viši: prije tri godine trebalo je imati 64 boda prema uspjehu iz osnovne škole, a ta je granica za upis sada porasla na 68 bodova. »Razvijamo se i profiliramo kao škola koja je tu zbog djece, roditelji odlučuju djecu upisati jer znaju da se ovdje vodi briga o djeci, da je stavljen naglasak na odgojnu dimenziju. Učenik nam nije samo broj, nego je osoba i tako se prema njemu odnosimo. To nam je važno. No to ne znači da se zanemaruje znanje, a o tome svjedoče i brojke. Od naših 96 ovogodišnjih maturanata njih 60 upisalo je fakultet koji im je bio prvi izbor, a naša maturantica bila je prva na listi na Hrvatskom katoličkom sveučilištu«, pripovijeda ravnateljica Duvnjak.

O tome koliko su u današnjem društvu klasične gimnazije zanimljive mladima rekla nam je Marija Pustišek, jedna od pet nastavnica koje u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji predaju nastavu latinskoga i grčkoga jezika. Naime, sve četiri godine svaki tjedan učenici po tri sata slušaju ta dva klasična jezika. »Svi na početku latinski i grčki sumnjičavo gledaju, ali postane im brzo to normalno – nije to nikakav bauk, može se jednostavno i polako naučiti. Ako smo mogli tisućama godinama, možemo i sada. Učenici izabiru Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i zbog njezina klasičnoga programa, ali i zbog odgojne dimenzije. To nam je jako drago jer imamo mnogo braće i sestara te rođaka naših bivših učenika i to je najbolja preporuka«, kaže nastavnica Pustišek, koja je u NKG-u zaposlena već 27 godina, došla je još za vrijeme ravnatelja škole isusovca o. Petra Galaunera. »On me uveo u školu, imala sam njegovu veliku potporu i lijep početak kada sam iz osnovne škole došla predavati ovamo. Sada su metode i pristupi poučavanja drugačiji, učenicima je mnogo olakšano, ali je znanje slabije – no to je pojava na općoj razini. Treba se svojski truditi da se djeca zainteresiraju i zadrži im se fokus.« U NKG-u joj se posebno sviđa prijateljska atmosfera. Pripovijeda i kako su u suradnji s Gliptotekom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bili na različitim radionicama, posjećuju Arheološki muzej i imaju druge aktivnosti kojima povezuju sadržaj i gradivo koje se uči u školi s programima izvan škole.

Ugostili smotru zborova

U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji veliku važnost pridaju i glazbenoj umjetnosti, ne samo kao obveznom predmetu, nego i školskom zboru koji se izvodi kao fakultativna nastava, što znači da učenici koji se odluče upisati na zbor dva puta tjedno imaju probe po jedan školski sat, ali za to dobivaju i ocjenu. O tome više govori nastavnica glazbene umjetnosti i voditeljica zbora Ankica Juričić, koja je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji zaposlena već 22 godine. »Uloga zbora u školi je velika jer on svojim pjevanjem uveličava sva liturgijska slavlja, a njih je više tijekom školske godine. Nastupamo i na školskim projektima, među kojima je najvažniji ‘Advent na Šalati’. Sa zborom smo išli i na državna natjecanja, glazbene svečanosti hrvatske mladeži, a prije dvije godine baš smo na Šalati u našoj školi ugostili smotru zborova katoličkih gimnazija.«

Repertoar koji mladi klasičari, njih četrdesetak okupljenih u zboru, pjevaju je raznolik: od najranijih gregorijanskih korala preko umjetničke glazbe do obrade zabavnih i tradicijskih te suvremenih duhovnih skladba. »Imamo dosta glazbeno darovitih učenika, neki su se upisali i na muzičku akademiju. Ponosni smo što su dvojica naših bivših učenika u Zboru Hrvatske radiotelevizije te su upravo oni pjevali u suženom sastavu na misama koje su se prenosile na televiziji tijekom ‘zatvaranja’«, kaže voditeljica zbora Juričić. Jedan od programa koji je proizišao upravo iz te zainteresiranosti učenika za glazbu jest program u suorganizaciji s Institutom za crkvenu glazbu zagrebačkoga Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta, kada je tridesetak učenika upoznavalo obilježja i povijest liturgijske glazbe – dio su slušali u školi, a dio na Institutu, a imali su organiziranu i tematsku nastavu.

Da školovanje ne bude samo »tlaka«

Dio zbora je i maturant Nikola Mikulić koji kaže da je Nadbiskupska klasična gimnazija ispunila njegova očekivanja. »Od škole i profesora očekivao sam da će mi prenijeti znanje i neke ključne ljudske vrijednosti, što sam i dobio. Također većina profesora nam izlazi ususret i razumije naše zahtjeve i potrebe, što ne znači da nam popuštaju, nego se zajedno s nama trude pronaći zajednički jezik kako nam školovanje ne bi bilo samo ‘tlaka’, nego stvarno nešto što će nam biti podloga za daljnji razvoj u životu. Imamo vrlo stručne profesore, kao osobe vrlo pozitivne. Siguran sam da se svatko od njih trudi prenijeti nam znanje koje posjeduje iz svoga predmeta. Jasno, kao i mi učenici, nemaju svi profesori istu osobnost, neki su nam draži, simpatičniji, neki nam se čine stroži, ozbiljniji, no siguran sam da se zajedno s ravnateljicom i drugim zaposlenicima škole trude ići prema istomu cilju, a to je najbolje školovanje za nas«, rekao je učenik Mikulić.

Potres je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu iselio iz prostorija u kojima su djelovali punih devet desetljeća. Iz središnjega dijela šalatskoga kompleksa preselili su se u južni paviljon u sigurnije privremene prostore. Prostor dosadašnje škole još nosi »crvenu naljepnicu« statičara i nije uporabljiv ni siguran.

Uz zbor mnoge su druge aktivnosti koje se nude učenicima u školi. Kao fakultativne predmete učenici mogu izabrati jedan od četiriju jezika: engleski, njemački, francuski i španjolski, a tu su i astronomija, informatika i matematika. Među izvannastavnim aktivnostima koje su istaknute u ovogodišnjem planu i programu rada, a ponuđene su učenicima, antička su dramska grupa, geografija kršćanske antropologije, kazališna kritika, književni klub »Don Quijote«, kršćanski latinitet, medijska knjižnica, mladi psiholozi, muzejska grupa, nogometni turnir, ostvarenja, renatura, školska klapa »Galetine« te volonterski klub.

No važan dio identiteta katoličke škole su i duhovni sadržaji kojih se u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji nudi mnogo: od organiziranja duhovnih obnova za učenike, profesore i roditelje dva puta godišnje do duhovne brige i razgovora duhovnika s učenicima svake generacije, organizacije razrednih misa, priređivanja »Velikoga odmora s Isusom« i klanjanja. No mnoge se te duhovne aktivnosti sada zbivaju u prilagođenom obliku, zbog pandemije, ali i zato što se u novim privremenim prostorima još nije uredila kapelica u predviđenoj dvorani na prvom katu škole.

Živi odgojni savez

Kada se odlučilo da se škola preseli u južni paviljon, od travnja ove godine pa do početka nastave bilo je mnogo rušenja, pregrađivanja i uređenja prostora na četiri etaže, a sve je dovelo do sadašnje 24 učionice. U suterenu su smješteni treći razredi, u prizemlju maturanti, na prvom katu su prvi razredi, a na drugom katu učenici drugih razreda. »Zahvaljujući našemu osnivaču Zagrebačkoj nadbiskupiji, uz uređenje prostorija, napravljena je i nova komunikacijska mreža, uvedeni su visoki sigurnosni standardi – u smislu zaštite od elementarnih nepogoda pa do požara. U ovo prisilno preseljenje u nove prostore bili su uključeni i naši bivši učenici, dva dana prije početka nastave organizirali smo radnu akciju na koju se okupilo 70 bivših i sadašnjih učenika, djelatnika i roditelja koji su nosili namještaj, montirali dozatore dezinficijensa, pa smo tako mogli dočekati prvi dan nastave spremni. I roditelji su uvijek spremni na suradnju, rado se uključuju i uskoče kad ih pozovemo. Načelo o odgojnom savezu između profesora, roditelja i djece za njihovu dobrobit, na što često poziva papa Franjo, živimo u konkretnosti«, napominje ravnateljica Duvnjak.

Budući da je riječ o privatnoj školi, zanima nas plaća li se školarina. »Mi nemamo školarinu jer smo škola s pravom javnosti. U Zakonu o odgoju i obrazovanju stoji ako je pojedina škola od velike važnosti – a to naša Nadbiskupska klasična gimnazija zasigurno jest jer ima 400 učenika – o njoj se skrbi lokalna i državna zajednica, ali i osnivač. O svim materijalnim potrebama i osiguranju materijalnih uvjeta vodi brigu osnivač. Država preko Ministarstva znanosti i obrazovanja osigurava plaće za zaposlenike, a brigu o materijalnim troškovima osigurava i Grad Zagreb«, pojašnjava ravnateljica Duvnjak.

Ima mjesta za klasičare

Da je Nadbiskupska klasična gimnazija suvremena škola koja se profilira po brizi za dobrobit za cjelovit odgoj potvrđuju i dva projekta: jedan je e-škola u kojem su nastavnici dobili prijenosna računala pa su tijekom općega zatvaranja u prošloj školskoj godini kreirali virtualne razrede i provodili nastavu preko interneta. Drugi projekt osmislile su nastavnica biologije i kemije Karmela Brčić Đapić te nastavnica engleskoga i njemačkoga jezika Vesna Batistić Fačini pod nazivom »Od malih stvari se kreće, a male stvari kreću od tebe«.

Cilj je projekta u prvoj godini bio podići svijest o štetnosti uporabe plastičnih vrećica za okoliš te potaknuti upotrebu trajnih platnenih vrećica, pa su tako i u školi izradili takve vrećice kako bi zamijenili plastične u kojima su nosili obuću za tjelesni. »Druge smo se godine ‘borili’ protiv prekomjerne upotrebe mobitela koja vodi do otuđenja, a htjeli smo utjecati na promjenu stila življenja. Tako su učenici kojima sam razrednica petkom ostavljali mobitel od 8 do 14 sati. Na početku im je bilo teško, ali kasnije su uživali. Tijekom odmora vratile su se u učionicu igre poput potapanja brodova, grad-selo«, rekla je nastavnica Brčić Đapić i istaknula da ih pandemija nije spriječila u nastavku rada na tom projektu. Prošle su godine uređivali biovrt, jasno u virtualnom ambijentu, i tako učili kako poticati održivi razvoj. Opisujući školu, rekla je da je Nadbiskupska klasična gimnazija u pravom smislu riječi klasična gimnazija. »Klasičari daju temelje prirodoslovlju i mi u skladu s tim nastojimo živjeti. Ima mjesta za klasičare u današnjem društvu. Program jest težak, ali učenicima daje dobru podlogu za prirodoslovlje, a ne isključuje ni druga područja interesa.« Školi je zaštitnik sv. Josip, a dio radnoga kolektiva bio je i hrvatski blaženik Ivan Merz, koji je predavao francuski jezik. Škola još s ponosom čuva njegov potpis iz zapisnika Nastavničkoga vijeća, kao i privatnu biblioteku koju je ostavio školi u ostavštinu.

Prožetost vjere i kulture, znanja i mudrosti
Mario Mikulić predsjednik je Vijeća roditelja, a njegov sin Nikola već je tri godine u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koju vide kao kvalitetnu školu. »Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti gimnazija je bogate baštine, osnovno je obilježje odgojno-obrazovnoga projekta prožetost vjere i kulture, znanja i mudrosti te potraga za istinom. Nadbiskupska klasična gimnazija daje i odgojnu dimenziju, a činjenica da je vlasnik odnosno osnivač Zagrebačka nadbiskupija daje jamstvo ostvarenja gesla ‘Sve na veću slavu Božju’. Dobili smo i više nego što smo očekivali kada smo upisivali našega sina, u dobrim je rukama da postigne humanističku i općekulturnu izobrazbu, da bude otvoren društvenim potrebama, osobito da bude kršćanski zrela i slobodna osobnost«, poručio je Mikulić te istaknuo da vide dodatnu vrijednost NKG-a u posvećenosti profesora svakomu pojedinomu učeniku i praćenju potreba u postizanju najboljih ishoda učenja.
Pitali smo supružnike Mikulić kakav je odnos uprave škole prema roditeljima, na što su odgovorili: »Mi roditelji osjećamo se kao partneri NKG-a, osobito u ovoj 2020. godini koja je pred sve stavila nekoliko velikih izazova i kušnja. Usprkos velikim posljedicama razornoga potresa, dostojanstveno održavanje nastave počelo je na vrijeme, na čemu smo osobito zahvalni našemu kardinalu Josipu Bozaniću«, poručili su roditelji i istaknuli da će pamtiti duhovne obnove, predavanja i radionice za roditelje, a s velikom se radošću sjećaju i prošlogodišnje svečane akademije prigodom Dana škole i 90. obljetnice djelovanja Nadbiskupske klasične gimnazije na Šalati.
Kao predsjednik Vijeća roditelja Mario Mikulić kaže da zahvaljujući odličnoj organiziranosti – od osnivača do ravnateljice – članice i članovi Vijeća roditelja imaju ugodnu situaciju. »Roditelji su vrlo aktivni, raznih struka i uvijek na raspolaganju za svaku aktivnost, od donacija do osobnoga rada, uvijek spremni pomoći. Zajedno i u suradnji s ravnateljicom pridonosimo rastu i razvoju učenika«, rekao je Mikulić, inače župljanin salezijanske župe Duha Svetoga na Jarunu.

IZVORGlas Koncila br. 43/2020.
Prethodni članakBIBLIJSKE MOLITVE Molimo hvalospjev s Marijom
Sljedeći članakISPIT ZA ISKUSNE PREGOVARAČE Kad počinju pregovori s iseljenicima?