Čak oko 40 % ulova u ribarstvu diljem svijeta čine nenamjerno ulovljeni organizmi koji se teško ozlijeđeni ili već uginuli uglavnom bacaju natrag u more. To je tužna i gotovo nepoznata strana ribolova koja stoji iza ukusne ribe na tanjuru
Još je Platon u svojoj »Državi« opisao nadu brodolomnika, u ona vremena bez obalnih straža, potražnih helikoptera i silne tehnike koja pomaže nevoljniku kojega snađe takva huda sudbina, da će ga kakva dobronamjerna pliskavica (dupin) uzeti na leđa i dovesti do sigurnosti obale. Danas je tih morskih sisavaca u morima i oceanima sve manje, kao uostalom i drugih vrsta morskih bića te je, ako se nešto/netko radikalno ne promijeni, njihov opstanak neizvjestan. Međunarodni dan biološke raznolikosti slavio se 22. svibnja, kada se u Hrvatskoj ujedno slavi i Dan zaštite prirode, a ove godine jedna od najvećih globalnih okolišnih organizacija civilnoga društva, Svjetski fond za prirodu (WWF), u povodu toga dana upozorila je na tužnu činjenicu da zbog velikoga neželjenoga ulova (prilova) u ribarstvu diljem svijeta svake dvije minute nepotrebno ugiba jedan dupin ili kit. To se događa unatoč tomu što su ugroženi i usprkos tomu što njihovo promatranje dovodi sve više turista u područja u kojim se mogu susresti, pa su time iznimno važni za lokalna gospodarstva.
Dupini i kitovi među najinteligentnijim su životinjama na Plavom planetu, a njihova je uloga ključna u održavanju zdravlja morskih ekosustava, pa time i ljudskoga zdravlja. WWF je u povodu Međunarodnoga dana biološke raznolikosti objavio izvješće koje otkriva s čim se sve bore znanstvenici i stručnjaci kako bi smanjili prilov i osigurali opstanak dupina i kitova. Izvješće je izrađeno u suradnji s Konvencijom o migratornim vrstama, a ističe potrebu za povećanjem pritiska javnosti na donositelje odluka i ribarsku industriju. Želimo li očuvati te fascinantne životinje i za buduće naraštaje, nešto je potrebno radikalno promijeniti. Naime, svake godine više od 300 tisuća dupina i kitova ugiba zato što su ostali zapetljani u ribolovnim alatima poput mreža stajaćica. Tako samo u Peruu zbog zapetljavanja u ribarsku opremu i mreže godišnje strada 15 – 20 tisuća dupina i kitova. Stoga je, ističu u WWF-u, napuštanje neodrživih ribolovnih praksa i usvajanje novih djelotvornijih mjera i tehnoloških rješenja jedino jamstvo smanjenja prilova.
Kako stoji u izvješću, razvoj alternativne opreme za postojeće metode ribolova kao što su mreže stajaćice te učinkovito upravljanje morskim zaštićenim područjima, što uključuje prostorna i vremenska ograničenja ribolova, rješenja su koja nude nadu za te morske sisavce čije je značenje za bioraznolikost neizmjerno. Stoga apeliraju na državnike i ostale koji upravljaju ribarstvima diljem svijeta da što prije usvoje nove metode i tehnologije ribolova kako bi takav slučajan i neželjen, a nadasve nepotreban prilov, prestao. Jer niti dupini niti kitovi nisu ciljane vrste, nego zapleteni u mrežama stajaćicama ugibaju nepotrebno, čime je to, budući da je ionako riječ o ugroženim vrstama, još tragičnije.
Nažalost, čak oko 40 % ulova u ribarstvu diljem svijeta čine nenamjerno ulovljeni organizmi koji se teško ozlijeđeni ili već uginuli uglavnom bacaju natrag u more. To je tužna i gotovo nepoznata strana ribolova koja stoji iza ukusne ribe na tanjuru. Tako uz onih 300 tisuća malih kitova i dupina svake godine u ribolovu slučajno stradava i 250 tisuća morskih kornjača – ugroženih glavatih želvi i kritično ugroženih sedmoprugih usminjača, kao i 300 tisuća morskih ptica, uključujući 17 vrsta albatrosa. Razmjer tih nepotrebnih ugibanja i pustošenja života dovoljno ilustrira podatak da se godišnje ukupno nenamjerno ulovi 38 milijuna tona morskih organizama. Iza svakoga kilograma škampa u mreži se nalazi između 5 i 20 kilograma neželjenoga ulova.
Upravo je neselektivni komercijalni ribolov jedna od najvećih prijetnja morskim organizmima, a takva neodrživa praksa dovodi na sam rub opstanka čitave vrste, čime se, paradoksalno, u pitanje dovodi i opstanak samoga ribolova. Mreže kojima je namjena zaplitanje ribe rabe se diljem svijeta, iako su po život u moru najopasniji ribolovni alati jer su često visine i do 30 metara te su postavljene ispod same površine mora ili su usidrene na morsko dno, poput nevidljivih zidova smrti koji ne biraju žrtve. Budući da već postoje daleko prihvatljivije metode ribolova koje uvelike smanjuju neželjeni prilov, na javnosti je da pritiskom na mjerodavne dovedu do prekida takvih neodrživih ribolovnih praksa.
Pametnije ribolovne metode ne samo da smanjuju slučajni ulov, nego i povećavaju učinkovitost ribolova. Naime, manje prilova, odnosno slučajnoga i nenamjernoga ulova ribe i drugih morskih vrsta mrežama ili udicama znači bolje i ekonomičnije korištenje ulova i stabilniju populaciju riba, što za posljedicu ima i zdravija mora.
Ohrabruje pozitivan primjer SAD-a koji je novim Zakonom o zaštiti morskih sisavaca (MMPA) obvezao svaku državu koja izvozi ribu na američko tržište da svoje propise o zaštiti morskih sisavaca uskladi s onima u SAD-u, posebice mjere redukcije prilova. Budući da je SAD jedan od najvećih uvoznika ribe, nova regulativa mogla bi se pozitivno odraziti i na ribolovne prakse u zemljama koje su glavne izvoznice, poput Kanade, Čilea, Kine, Japana i Meksika. Naime, građani kad kupuju demonstriraju iznimnu moć koju, žele li pozitivne promjene u ribolovnim praksama, nikako ne bi smjeli olako odbaciti. Ako kupci prilikom kupovine odabiru proizvode koji dolaze iz održivih ribarstava, pridonose oporavku mnogih ribljih vrsta i zaštiti morskih sisavaca poput dupina i kitova. Tako WWF već četvrtu godinu provodi projekt »Fish Forward«, kojim se cilja poučiti kupce kako birati proizvode iz održivoga ribarstva.
