Proslava 22. travnja kao Dana planeta Zemlje počela je prije pola stoljeća, točnije 1970. kada su pod vodstvom senatora Gaylorda Nelsona diljem SAD-a održani »nacionalni skupovi za okoliš« na kojima je sudjelovalo više od 20 milijuna ljudi. Na međunarodnoj razini ta je proslava ponovno aktualizirana 1990. godine kada je u manifestacijama diljem svijeta sudjelovalo više od 200 milijuna ljudi. To je 1992. potaknulo održavanje Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, povijesnim »Samitom o Zemlji« koji je rezultirao usvajanjem glavnih okolišnih konvencija UN-a kojima se države svijeta obvezuju na zaštitu klime, biološke raznolikosti i sprječavanje dezertifikacije. Tada je usvojena Deklaracija iz Rija, Izjava o načelima gospodarenja šumama i program razvoja za 21. stoljeće – »Agenda 21«.

U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje slavi od 1990. Ujedinjeni narodi pridružili su se toj građanskoj inicijativi te su 2009. ustanovili Međunarodni dan majke Zemlje. Ni ove godine zbog pandemije koronavirusa i epidemioloških mjera taj dan ne će biti praćen većim skupovima kao prije, osim preko aplikacija koje omogućuju izravnu komunikaciju, bez mogućega prijenosa virusa. U takvim okolnostima taj dan je prigoda da se, potaknuti posebnom Godinom »Laudato si’« (24. 5. 2020. – 24. 5. 2021.) koju je papa Franjo proglasio u povodu pete obljetnice enciklike »Laudato si’«, o brizi za zajednički dom, odlučimo na promjenu životnih navika koje ugrožavaju sav život na Zemlji.

Poziv pape Franje na ekološko obraćenje upućen je svima, a ono se prije svega odražava u konkretnim djelima. Počevši od promjene osobnoga životnoga stila i svakodnevnih navika do suradnje u zaštiti okoliša na lokalnoj i nacionalnoj razini

Kako je upozorio papa Franjo, svoju zadaću da budu čuvari i upravitelji Zemlje ljudi nisu ispunili zbog sebičnosti. Dokaza za loše postupanje sa Zemljom i ostalim stvorenjima ne manjka. Poziv pape Franje na ekološko obraćenje upućen je svima, a ono se prije svega odražava u konkretnim djelima. Počevši od promjene osobnoga životnoga stila i svakodnevnih navika do suradnje u zaštiti okoliša na lokalnoj i nacionalnoj razini, po uzoru na početak proslava Dana planeta Zemlje.

Odgovorno je ponašanje, uz izbjegavanje bacanja hrane, i smanjenje upotrebe mesa i mliječnih proizvoda u prehrani jer proizvodnja namirnica životinjskoga podrijetla daleko više utječe na okoliš nego uzgoj povrća pa već i jedan dan bez mesa na jelovniku čini razliku. A razliku, i to pozitivnu, smanjenje konzumacije mesa i mesnih prerađevina donosi i zdravlju. Iako postoje inicijative koje promiču koncept nula otpada, za njegovu dosljednu primjenu potrebna je infrastruktura koju treba osigurati lokalna vlast. Ako se pak u kante za miješani komunalni otpad, koje su namijenjene samo za otpad preostao nakon što smo iz njega odvojili sve što se može odvojiti (papir, staklo, plastiku i metal ili biootpad) i dalje baca baš sve, od plastičnih boca do starih novina, i to unatoč dostupnim spremnicima, za to više nisu odgovorni političari, nego građani.

Suvremeni način života negativno utječe na prirodu i živi svijet, ali i na druge ljude. Stoga je važno razmisliti troše li ljudi odgovorno vodu i električnu energiju. Hoće li tko napuniti kadu vodom ili se odlučiti za brže tuširanje koje je za okoliš daleko bolji izbor? Rasvjetljavaju li ljudi prostore u kojima ne borave i ostavljaju li upaljene uređaje i onda kada ih ne upotrebljavaju? I tako redom…

Kako gotovo svako područje ljudskih aktivnosti utječe na planet Zemlju, tako je i u svim svakodnevnim aktivnostima moguće smanjivati osobni doprinos njezinu uništavanju. Planet Zemlja još je uvijek čovjekov jedini dom. Zdrav ekosustav čuva i čovjekovo zdravlje, a biološka raznolikost otežava širenje patogenih organizama.

Nažalost, procjenjuje se da oko milijun biljnih i životinjskih vrsta prijeti izumiranje. Stoga je borba protiv klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti potrebna ne samo zbog prirode, nego i zbog ljudi. Globalni napori kroz Pariški sporazum o klimatskim promjenama usmjereni su na ograničavanje rasta globalne temperature ispod 1,5 Celzijevih stupnjeva. Iako će i s tim porastom Zemljine temperature biti ozbiljnih klimatskih utjecaja, znanstvenici smatraju da su ispod te granice oni ipak manje razorni, a svako će daljnje povećanje temperature imati gore posljedice. Tako će pri povećanju globalne temperature za 1,5 Celzijevih stupnjeva više od 70 posto koraljnih grebena umrijeti, ali s povećanjem od 2 Celzijeva stupnja svi bi grebeni (99 %) bili izgubljeni. Insekti koji su nužni za oprašivanje usjeva i biljaka vjerojatno bi s povećanjem od 1,5 Celzijevih stupnjeva izgubili polovicu svoga staništa, a na 2 Celzijeva stupnja to postaje gotovo dvostruko vjerojatnije. Potpuni gubitak morskoga leda na Arktiku ljeti na 1,5 Celzijevih stupnjeva vjerojatan je jednom u stoljeću, a na 2 Celzijeva stupnja to skače na vjerojatnost da se dogodi jednom u desetljeću. Učestalost i intenzitet suša, oluja i ekstremnih vremenskih događaja raste iznad tih 1,5 stupnjeva na koliko se želi ograničiti porast Zemljine temperature.

Uz mjere smanjivanja stakleničkih plinova, važno je zaustaviti deforestaciju, odnosno krčenje šuma, te povećati sadnju drveća, u čemu mogu sudjelovati i građani, čime se ujedno podiže razina svijesti bez koje je nemoguće promijeniti dosadašnji smjer. Da bi današnje čovječanstvo izgradilo održivu budućnost, nužne su promjene na svim razinama. Dan planeta Zemlje dan je kada svatko može početi s tom promjenom i početi ju primjenjivati u svojim svakodnevnim navikama i aktivnostima.

ODGOVORNOST | Kako štedjeti (za) zemlju?
Ako se ove godine zbog epidemiološke situacije ne može sudjelovati u organiziranoj akciji čišćenja smeća iz prirode, mogu se donijeti osobna načela postupanja s otpadom i dosljedno ih primjenjivati. Primjerice, da se u kupnju odlazi s vlastitom, višekratnom vrećicom ili torbom, da se kupuje prema popisu i planira tjedni jelovnik, čime se smanjuje mogućnost bacanja hrane, da se višak pripremljene hrane drugi dan iskoristi ili se zamrzne itd. Bacanje hrane, uz toliko gladnih i spoznaju da su za njezinu proizvodnju utrošeni mnogi resursi, od kojih i neobnovljivi, te da njezina cijena ne odražava onu ekološku, odnosno koliki je utjecaj njezina proizvodnja imala na okoliš, nije ponašanje koje je odgovorno prema drugim ljudima i planetu.

IZVORPrilika br. 4/2021.
Prethodni članakJOŠ JEDNA TRAGIČNA SMRT POZIVA NA PREISPITIVANJE SUSTAVA SOCIJALNE SKRBI Hoće li mjerodavni napokon početi slušati stručnjake?
Sljedeći članakKAKO SLAVITI PRVU PRIČEST I KRIZMU U DOBA KORONE? Iskreni i pravi vjernici nikada ne će odustati od zajedništva u Crkvi