Jubilarni Animafest je za svoj 50. rođendan dodijelio prvi put posebnu nagradu »Animafestovo srce«, i to Margit Bubi Antauer za pola stoljeća predanosti Svjetskomu festivalu animiranoga filma. Ona je na prvom izdanju 1972. godine bila kao studentica, zatim je obnašala razne poslove, a sada je jedna od selektorica i predsjednica Vijeća Animafesta.
Najbolji dugometražni animirani film ovjenčan »Grand prixom« jest češki u koprodukciji s Francuskom i Slovačkom »Maad, moje sunce«, redateljice Michaele Pavlatove, koja je bila gošća Animafesta.
Taj film već je dobio nekoliko nagrada i više nominacija, među kojima i za »Zlatni globus«. A redateljica je također višestruko nagrađivana za prijašnje filmove, od kojih je kratki »Riječi, riječi, riječi« bio nominiran za »Oscara«.
»Maad, moje sunce« slobodna je prilagodba autobiografskoga romana »Frišta« češke novinarke Petre Prochazkove. Vrlo toplo, dirljivo i iskreno tematizira problem neprihvaćanja koji potiče na promjenu kako bi se čovjek osjećao prihvaćeno. Tako se češka studentica Helena zaljubljuje u afganistanskoga studenta Nazira, mijenja ime u Herra, udaje se za njega i odlazi u Kabul 2011. godine. Vrlo su dobro prikazane kulturološke i obiteljske razlike u odnosu na Europu, uz jako dobro profiliranu karakterizaciju likova i pozitivno ozračje. Dobar, pametan dječak Maad, i sâm prethodno odbačen, postaje njihova poveznica i svijetla točka.
Film je vrlo lijepo oslikan toplim, svijetlom bojama u 2D animaciji, uz prikladnu glazbu te veoma dobru montažu i režiju.
