Glas Koncila br. 46/2025.

NOVOPOKRENUTI PRAVNI FAKULTET NA HRVATSKOM KATOLIČKOM SVEUČILIŠTU PROSLAVIO SVOJ DAN
Potreban je novi naraštaj pravnika koji će liječiti rane nepravde, laži i ravnodušnosti
JOŠ HRVATSKA NI PROPALA
Revizionizm i budućnost
U PROCESU UPOZNAVANJA STRANIH RADNIKA VAŽNA JE I VJERSKA DIMENZIJA
Kako s vjerskom slobodom stoje zemlje iz kojih dolaze strani radnici u Hrvatsku?
SIN PRVE ŠKABRNJSKE ŽRTVE ANTE BILAVER GOVORI O DUHOVNOM OZDRAVLJENJU RANA RATA
Bez oprosta rana ostaje živa, a čovjek postaje robom
TRAGOM PISMA IZ OKUPIRANOGA VUKOVARA 1992. GODINE
Oprost je put prema iscjeljenju rana, ali on ne dolazi pod cijenu zaborava
JARUNSKA ČUVARICA HRVATSKIH SJEĆANJA I ZAGOVORNICA HRVATSKE BUDUĆNOSTI
Kako je vukovarska žrtva dala ploda i po crkvi Sveta Mati Slobode
SVJEDOČANSTVO JELENE FRANIĆ
»Vjera mi je gorivo za smislenost, u njoj počivam, njome se nadahnjujem«
JESU LI ANĐELI PJESNICI?
Nebeski zboraši, kraljevski profesor i obješeni šaptač
KAD MREŽE POSTANU PROSTOR »DIGITALNE ZAVISTI« (3)
I jedan »post« na mrežama drugima može postati znak ohrabrenja

Gotovo polovica od 150 tisuća stranih radnika u Hrvatskoj dolazi iz neeuropskih zemalja, u kojima su kršćani nerijetko nadzirani, zastrašivani, uznemirivani, pa i napadani. Uoči ovogodišnje Crvene srijede 19. studenoga – dana koji upozorava na problem progona kršćana – Glas Koncila provjerio je tko su zapravo ljudi koji dolaze u Hrvatsku, u što vjeruju, ali i koliko se slobodno može prakticirati vjera u njihovim zemljama.

Teško bi se moglo naći Vukovarca koji u danima između Svih svetih i žalosne godišnjice 18. studenoga u svojim sjećanjima ne prolazi kroz »Veliki tjedan« svoje obitelji i Grada Heroja. Među njima je i Marija Šoljić Barišić, kći hrvatske majke hrabrosti Kate, koja za Glas Koncila svjedoči o teškom križu oprosta onima koji oprost nikada nisu tražili.

U društvenom ozračju koje prijeti pretvoriti spomen na zajedništvo u junaštvu i stradanju u zalog novih sukoba, svjedočanstvo oprosta Glasu Koncila u intervjuu je dao Ante Bilaver – sin prve žrtve Domovinskoga rata u Škabrnji. Podijelivši kako su ga očeva pogibija i rana smrt majke otvorili za iskustvo Božjega očinstva, dugogodišnji član molitvene zajednice »Božja pobjeda« istaknuo je da je za pristizanje istini i pravdi nužno – oprostiti. »Tko god želi biti pošten u svojoj savjesti, u poniznom će traganju za istinom shvatiti da je dio oprosta i zaborav. Ne kognitivni, nego duhovni zaborav: otpuštanje zla i obnova povjerenja, zajedništva i intime. No takva se obnova može dogoditi tek kad i sami izvršimo ispit savjesti nad vlastitom poviješću«, zaključuje.

Ovotjedna reportaža posjetila je župu Duha Svetoga na Jarunu i njezinu crkvu Svete Mati Slobode koje pripadaju krugu duhovno najživljih sredina u Zagrebu i ostatku Hrvatske. Kao čuvarica kenotafa s imenima branitelja palih u Domovinskom ratu ona podsjeća i da je rodoljublje vrhunska kršćanska krjepost. A kao sveto ozemlje na kojem se iz tjedna u tjedan u lomljenju Božje riječi i Kruha života okupljaju tolike mlade obitelji, studenti, djeca, vjernici svih generacija, ona je slika željene hrvatske sadašnjosti i budućnosti.