Započela je školska godina. Tisuće djece i mladih ponovno su ispunili školske razrede da započnu učenje raznih predmeta prema školskom programu.
Svakom djetetu i svakom mladom biću treba pristupiti s punom pažnjom i ozbiljnošću jer je obrazovanje i odgoj mladih najvažniji pothvat i najodgovorniji posao, tako važan za njihov cijeli život, ali i za život obitelji i cijele zajednice.
U odgoju treba računati s istinom o čovjeku koju spoznajemo iz Božje objave i koju potvrđuje iskustvo čovječanstva kroz cijelu povijest.
S odgojem je slično kao i s prirodom. Ako vrt, njivu, voćnjak, vinograd prepustimo njima samima, da rastu kako hoće bez čovjekove ruke, brige, obrade – što će od njih biti? Izrast će šikara i korov, u njima neće biti plemenitih, dobrih plodova. Tako je i s čovjekom. Njegovati treba dušu istinom, dobrotom, ljubavlju i poštovanjem. Srce treba njegovati. Slobodu treba njegovati. Savjest treba usmjeravati. Cjelovit čovjek treba rasti. Čovjek kao odraz Božje ljepote, dobrote i ljubavi.
Odgoj je najveća umjetnost i najvažniji posao. Lako je graditi nebodere, lako je stvarati strojeve, lako je letjeti među zvijezde, ali teško je odgojiti čovjeka, cjelovita čovjeka koji će živjeti Božju viziju ljudskog života i svih ljudskih odnosa. Hoće li djeca, mladi rasti za radost i ponos svojih roditelja, za radost svojih učitelja, za nadu naroda, smisao života i sigurnost budućnosti? Što može dati sadašnjosti i budućnosti mladost izgubljena u nemoralu, u okrutnosti i nasilju, u drogi i alkoholu? Može glava biti puna svih mogućih znanja, a srce može biti zlo, savjest mrtva, sloboda okovana porocima koje više savjest ne osjeća! Velika je odgovornost za rast mladih, za odgoj u pravom smislu odgoja.
Ovo je opće razmišljanje o odgoju. A koji je temeljni uvjet odgoja? To je pristup s ljubavlju!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 74.-77.
