I SEZONSKI POSAO MOŽE BITI »ŠKOLA ZA ŽIVOT« Što ranije mladi upoznaju što su odgovornosti, to će ranije biti spremni izgraditi vlastiti život

Foto: Shutterstock

Kako djecu učiti odgovornostima i vrlini žrtvovanja sebe za druge? Gdje je granica između roditelja koji odgajaju i usmjeravaju i onih koji »preuzimaju« sve životne uloge svoje djece? Tim se pitanjima pozabavio projekt »Obitelj i mediji«, dajući i suvremenim roditeljima nekoliko savjeta. »Važno je u svakom pogledu poticati djecu, ali tako da ona pritom steknu i dojam što znači biti samostalan i učinkovit. (…)

»Mnogi se roditelji protive sezonskim poslovima jer smatraju da upravo njihovo dijete treba ‘uživati u životu’. Ali kada se netko posveti nečemu korisnomu, brzo uči i koji su njegovi talenti i kako ih može iskoristiti za svoju dobrobit i za dobrobit svojih bližnjih«, potiču iz »Obitelji i medija«

Sa svakom novom slobodom u procesu odrastanja dolaze i novi tereti. Ako samo rastu slobode za ugodna iskustva, a ne prati ih rast odgovornosti, dijete nikada ne će odrasti, nego će ostati ‘vječito dijete’ koje živi u ‘svijetu odraslih’«, upozoravaju iz »Obitelj i medija«.

Primjer kako »u praksi« pojasniti odnos između slobode i odgovornosti, podsjećaju iz »Obitelji i medija«, mogu biti sezonski poslovi u koje se srednjoškolci i studenti uključuju osobito u ljetnim mjesecima, kada nastava i ispiti nisu intenzivni. »Mnogi se roditelji protive sezonskim poslovima jer smatraju da upravo njihovo dijete treba ‘uživati u životu’. Ali kada se netko posveti nečemu korisnomu, brzo uči i koji su njegovi talenti i kako ih može iskoristiti za svoju dobrobit i za dobrobit svojih bližnjih. Što ranije mladi upoznaju što su obveze i odgovornosti, to će ranije biti spremni početi izgrađivati vlastiti život na pozitivan način.«

»Djeca moraju naučiti i da je nešto poput stresa uobičajen dio suvremenoga načina života. Postoje stvari koje se ne mogu eliminirati iz života, no može se naučiti kako se nositi s takvim izazovima. Nije ispravno odgajati djecu u duhu ‘hedonističkoga mentaliteta’«, napominju iz »Obitelji i medija« i zaključuju: »Bez žrtvovanja se ne može ostvariti ni jedan vrjedniji cilj u životu. Međutim, roditelji koji ‘preuzimaju bitke’ svoje djece ne čine dobro. Naprotiv, time produbljuju njihove nesigurnosti i frustracije.«

30 % svjetske populacije čine pripadnici »generacije Z« – mladih rođenih između 1995. i 2010. godine. Stajališta »generacije Z« prema poslu i drugim odgovornostima znatno se razlikuju od generacije njihovih roditelja. Premda im je važnije usklađivanje poslovnoga i osobnoga života, u brak i u zasnivanje obitelji stupaju kasnije. Skloniji su birati poslove ne samo prema visini plaće, nego i prema mogućnostima napredovanja.