U Mostu se 8. studenoga održavaju unutarstranački izbori na kojima se među ostalima bira i novi predsjednik stranke. Istoga je dana i 10. godišnjica prvih parlamentarnih izbora na kojima se Most natjecao i osvojio 19 mandata. Most je bio najveće iznenađenje parlamentarnih izbora 2015. i prva politička opcija koja je ozbiljno ugrozila vladajući duopol HDZ-a i SDP-a. Most su tada masovno poduprli birači koji su bili nezadovoljni duopolom HDZ-a i SDP-a i njihovim istovjetnim modelom upravljanja Hrvatskom. U proteklih deset godina Most je prošao put od široke antiestablišmentske platforme do kadrovske stranke desnokonzervativne orijentacije.
Most je nastao 2012. kao lokalna politička inicijativa društveno zauzetih katolika u Metkoviću koji su bili nezadovoljni dugogodišnjom vladavinom gradonačelnika Stipe Gabrića Jamba. Nakon pobjede kandidata Mosta Bože Petrova na gradonačelničkim izborima 2013. u Metkoviću Most je postao prepoznatljiv i na nacionalnoj razini. Ususret izborima 2015. metkovski Most (tada pod imenom Most nezavisnih lista) počeo je s okupljanjem nezavisnih lokalnih aktera iz cijele Hrvatske. Most je na parlamentarnim izborima 2015. nastupio kao široka platforma nezavisnih lokalnih aktera. Kadrovsku jezgru Mosta činili su društveno zauzeti katolici, no stranka (platforma) izbjegavala se svrstati oko pitanja koja određuju desni i lijevi politički identitet u Hrvatskoj. Most se usredotočio na kritiku vladajućega duopola u Hrvatskoj i zahtjeve za promjenama u postojećem modelu upravljanja državom. Kao antiestablišmentska reformska stranka Most je 2015. privukao glasove desnokonzervativnih birača, ali i ideološki nedefiniranih birača te birača koji su ranije glasovali za lijevoliberalne opcije.
Nakon izbora 2015. Most se morao odlučiti za suradnju s jednom od etabliranih stranaka i njihov je koalicijski partner postao HDZ predvođen Tomislavom Karamarkom. Koalicija s HDZ-om pokazala je da Most u osnovi pripada desnokonzervativnomu političkomu taboru, što je dovelo do razočaranja kod manjega dijela njihovih birača. Premda su bili ideološki bliski, Most kao antiestablišmentska opcija nije dugo izdržao u koaliciji s Karamarkovim HDZ-om. Nakon prijevremenih izbora 2016. Most je opet ušao u koaliciju s HDZ-om koji je tada predvodio novi predsjednik Andrej Plenković. No Most je i dalje ostao pretežito antiestablišmentska opcija i nije mogao ni znao funkcionirati u vlasti s HDZ-om. Nakon raspada druge koalicije s HDZ-om Most se prometnuo u glasnoga kritičara vladajuće politike Andreja Plenkovića.
Kao opozicijska stranka Most se počeo jasnije određivati oko povijesno-simboličkih i društveno-kulturnih pitanja koja predstavljaju osnovu ideološkoga svrstavanja u Hrvatskoj. Most se pozicionirao kao desnokonzervativna stranka s tendencijom i prema protržišnomu liberalizmu.
Most je u opoziciji počeo i s preobrazbom iz široke i labave platforme u klasičnu političku stranku, no nikad se nije pretvorio u klasičnu stranačku organizaciju. Stranački model Mosta blizak je kadrovskomu tipu stranaka koje su dominirale u 19. stoljeću. Jezgru stranke čini nekoliko prepoznatljivih i istaknutih zastupnika u Saboru. Prisutnost stranke u društvu kroz teritorijalne organizacije uglavnom je zanemareno.
Most je ideološki profiliran, ali svoje političke vrijednosti i načela ne pretače u razrađene i konkretne javne politike. Zastupnici Mosta vrlo učinkovito stavljaju teme na medijski dnevni red, kritiziraju i osporavaju politike Vlade i opozicijskih stranaka, ali ne stvaraju vlastite politike koje bi bile izraz njihova ideološkoga profila. Most ima stabilno i lojalno biračko tijelo koje uglavnom čine praktični katolici. Birači Mosta pretežito su desnokonzervativnoga i kršćansko-antropološkoga opredjeljenja. Među biračima i pristašama Mosta postoji i segment urbanih i visokoobrazovanih profesionalaca s protržišnim pozicijama. To donekle gura Most prema protržišnomu liberalizmu koji je u osnovi nespojiv s katoličkim društvenim vrjednotama i načelima. Most i dalje ima svoju antiestablišmentsku stranu koja mu sužava koalicijski prostor i mogućnosti za sudjelovanje u upravljanju državom.
Ideološki i politički profil Mosta priziva sjećanje na zaboravljeni primjer Hrvatske pučke stranke (HPS) koja je djelovala od 1919. do 1929. HPS je bio konfesionalna (katolička) stranka čiji je politički program bio zasnovan na kršćanskim načelima i vrjednotama. Stranka je svojedobno imala biračke utvrde u Metkoviću i Sinju, u kojem je imala i načelnika općine. HPS se s vremenom sveo na glasnu kritiku politike Stjepana Radića čiji je HSS imao većinsku potporu hrvatskoga naroda. Kao žestoka opozicija Radiću i HSS-u jedini tadašnji zastupnik HPS-a postao je ministar u vladi koja je bila formirana nakon atentata na Radića i druge zastupnike HSS-a u beogradskoj skupštini 1928.
Most je vidljiv i dosljedan u kritici korupcije, klijentelizma i stranačkoga zarobljavanja države te suprotstavljanju antropološkoj revoluciji u Zagrebu i Hrvatskoj. No politika Mosta iscrpljuje se u kritici i oponiranju. Birači Mosta i HDZ-a vrijednosno su bliski, no Most je i dalje gorljivi kritičar i protivnik Plenkovićeva HDZ-a. Nakon odlaska iz Mosta Marije Selak Raspudić i Nine Raspudića Most je udaljeniji od mogućnosti poslijeizborne koalicije s lijevoliberalnim strankama. Zadrži li trenutačnu biračku potporu, Most će se naći u prilici da sudjeluje u formiranju Vlade u kojoj bi bili SDP i Možemo. HPS je primjer kako se biranje političkoga puta ne smije zasnivati samo na kritici i protivljenju.
