Krajem ožujka sud u Parizu osudio je devet nekadašnjih zastupnika u Europskom parlamentu (EP) iz stranke Nacionalni front (FN) zbog zloupotrebe sredstava Europske unije. Zajedno s njima osuđeno je i dvanaest asistenata FN-ovih zastupnika u EP-u koji su proglašeni krivima za primanje ukradenih sredstava te troje stranačkih članova koji su osuđeni za sudjelovanje u pronevjeri sredstava. Šteta koja je nastala njihovim djelovanjem procijenjena je na nešto manje od 3 milijuna eura.
Među osuđenima je i bivša predsjednica Nacionalnoga fronta, odnosno Nacionalnoga okupljanja (RN) Marine Le Pen. Ona je osuđena na kaznu od četiri godine zatvora, od čega dvije godine uvjetno i novčanu kaznu od 100 tisuća eura. Također je kažnjena s pet godina zabrane obavljanja političkih dužnosti. Trenutačno je zastupnica u francuskoj Nacionalnoj skupštini i čelnica zastupničkoga kluba RN-a koji je najveća stranka u donjem domu francuskoga parlamenta.
Presuda je prvostupanjska i Marine Le Pen je najavila žalbu, no to nije odgodilo primjenu političkoga dijela kazne. Sud je odlučio da odmah na snagu stupa petogodišnja zabrana kandidiranja za političke dužnosti. Ako drugostupanjski sud potvrdi spomenutu zabranu, ne će se moći kandidirati na francuskim predsjedničkim izborima čiji se prvi krug treba održati otprilike u travnju 2027. Odluka o žalbi trebala bi biti donesena do sredine 2026., što znači da bi teoretski mogla biti kandidatkinja na redovitim predsjedničkim izborima 2027.
Marine Le Pen je na predsjedničkim izborima 2017. i 2022. u drugom krugu izgubila od centrističkoga Emmanuela Macrona. U drugom krugu predsjedničkih izbora 2022. dobila je potporu nešto više od 40 posto francuskih birača. Macron se ne može kandidirati za treći uzastopni mandat predsjednika Francuske, a Marine Le Pen je sve do presude bila vodeća u istraživanjima javnoga mnijenja. Prema dosadašnjim istraživanjima biračkoga raspoloženja, ona bi u drugom krugu pobijedila bilo centrističkoga bilo lijevoga protukandidata. No zabrana kandidature uvelike je promijenila odnose snaga među potencijalnim predsjedničkim kandidatima.
Glavnostrujaški mediji često prikazuju Marine Le Pen kao »radikalno desnu« političarku, no njezin politički profil uključuje elemente nacionalnoga komunitarizma, društvenoga liberalizma i sekularizma. Ona je najmanje konzervativna političarka od svih koje svrstavaju u taj politički tabor. Poduprla je unošenje prava na pobačaj u francuski Ustav i protivi se ukidanju državnoga financiranja za pobačaj. Stranački program FN-a iz 2017. podupro je životno partnerstvo za istospolne parove. Marine Le Pen i njezina stranka zauzimaju se za strožu kontrolu useljavanja i znatno smanjenje broja useljenika u Francuskoj.
Osobito su angažirani u borbi protiv jačanja utjecaja islama u javnoj sferi u Francuskoj. No njihova borba protiv »islamizacije« Francuske zasniva se na radikalnom sekularizmu koji nastoji isključiti i kršćanstvo iz javnoga prostora.
Marine Le Pen pripada segmentu »desnice« koji prihvaća i podupire liberalnu antropologiju kao civilizacijsku i kulturnu razliku u odnosu na islam. Kako ističe politolog Oliver Roy, taj segment desnice gleda na seksualnu slobodu, feminizam i istospolni brak kao dio europskoga identiteta koji Europljane razlikuje od muslimana. Marine Le Pen i sekularistička »desnica« žele potisnuti vjeru iz javnoga prostora, što uključuje i kršćanstvo kao jedan od glavnih temelja sekularne europske kulture. Njihova politika podrazumijeva svojevoljno odustajanje od prisutnosti kršćanskih obilježja u javnom prostoru kako bi se mogla zabraniti muslimanska vjerska obilježja i običaji u javnosti. Takva se politika ponajprije zagovara u Francuskoj, no ima potencijal širenja i na druge europske države s rastućim udjelom muslimana u društvu.
Katolici teško mogu prihvatiti odustajanje od kršćanskih vrijednosti i obilježja europskih društava. Sekularističke politike koje zagovara Marine Le Pen jednako su negativne kao progresivno-liberalne politike koje nastoje iskorijeniti društvene vrijednosti zasnovane na kršćanskoj antropologiji. Kršćanstvo je jedan od stupova sekularne europske kulture i to ne može promijeniti ni »desni« ni liberalni sekularizam. Odustajanje od kršćanskoga identiteta ili iskorjenjivanje kršćanskih društvenih vrijednosti ne može biti odgovor na rastući društveni utjecaj islama u brojnim europskim državama. Kao i kršćanske Crkve, i islam se mora uskladiti sa sekularnom državom i sekularnom europskom kulturom. To je priličan izazov jer je europska kultura uglavnom sekularizirana kršćanska kultura. Sve vjerske zajednice trebaju biti odvojene od države, svi vjernici trebaju imati jednako pravo na vjersku praksu, no europska društva ne trebaju odustati od kršćanske osnove svoje kulture.
Prvostupanjska zabrana kandidiranja Marine Le Pen ne jamči liberalnomu establišmentu sigurnu pobjedu na francuskim predsjedničkim izborima 2027. Za sudačko-političku eliminaciju Marine Le Pen potrebna je i potvrda prvostupanjske presude. Ako se to i dogodi, stranka RN ne će oslabiti jer ima snažnu potporu među biračima stare (tradicionalne) srednje klase u Francuskoj. To su birači koji teže reguliranoj ekonomiji, socijalnoj sigurnosti i društvenomu redu unutar snažne nacionalne države.
Pristalice demokracije trebaju žaliti zbog mogućega sudskoga uplitanja u demokratsku političku volju francuskih birača, a katolici možda i ne trebaju žaliti za mogućim odlaskom Marine Le Pen iz francuske politike. Njezin »desni« sekularizam znači odustajanje kršćana od sekularne europske kulture koja je uvelike zasnovana na kršćanstvu.
